Izbori u Srbiji ove godine predstavljaju mnogo više od običnog nadmetanja političkih stranaka. Glavna politička borba vodi se između liste „Aleksandar Vučić – Ujedinjena Srbija“ i „Studentske liste – Studenti pobeđuju“, koje biračima nude dva veoma različita pravca razvoja zemlje.
Takva polarizacija nije nastala preko noći. Studentski pokret izrastao je iz višemjesečnih protesta nakon pada nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu 2024. godine, kada je poginulo 16 ljudi. Protesti su vremenom prerasli u šire zahtjeve za utvrđivanje odgovornosti, borbu protiv korupcije, jačanje institucija i promjene u načinu upravljanja državom.
Sa druge strane, lista okupljena oko SNS-a i Aleksandra Vučića izbore predstavlja kao izbor između nastavka sadašnjeg političkog i ekonomskog kursa i neizvjesnosti koju bi, prema njihovim tvrdnjama, donijela promjena vlasti. Kampanju zasnivaju na porukama o stabilnosti, ekonomskom razvoju, infrastrukturnim projektima, novim radnim mjestima, očuvanju državnih i nacionalnih interesa i samostalnoj spoljnoj politici.
Šta nudi „Ujedinjena Srbija“
Najveća prednost vladajuće liste za dio birača jeste kontinuitet. SNS je više od decenije centralna politička snaga u Srbiji i iza sebe ima razvijenu partijsku infrastrukturu, iskustvo upravljanja državom i niz velikih infrastrukturnih i ekonomskih projekata.
Njeni predstavnici posebno ističu izgradnju puteva i pruga, ulaganja u zdravstvo, privlačenje stranih investicija, rast zaposlenosti i potrebu da Srbija u nestabilnim međunarodnim okolnostima zadrži političku stabilnost.
U spoljnoj politici naglašavaju članstvo u Evropskoj uniji kao strateški cilj, ali bez uvođenja sankcija Rusiji i uz nastavak saradnje sa Kinom, kao i nepriznavanje nezavisnosti Kosova.
Za birače kojima su važni predvidljivost, jaka centralna vlast, nastavak velikih projekata i sadašnji spoljnopolitički balans, to su važni argumenti u korist „Ujedinjene Srbije“.
Međutim, upravo dugotrajnost vlasti predstavlja i njen najveći teret.
Protivnici SNS-a godinama ukazuju na koncentraciju političke moći, stanje medijskih sloboda, pritiske na institucije, partijsku kontrolu javnog sektora i optužbe za korupciju. Zbog toga je osnovna dilema kod ove opcije jasna: da li iskustvo i stabilnost nadmašuju cijenu dugotrajnog sistema vlasti i zamjerke na stanje institucija?
Šta nudi Studentska lista
Studentska lista ušla je u izbore kao politički potpuno drugačiji projekat. Na njoj nisu samo studenti, već i profesori, stručnjaci, javne ličnosti i ljudi iz različitih profesija.
Njihov program najveći naglasak stavlja na borbu protiv korupcije i promjenu funkcionisanja institucija.
Među prijedlozima su jačanje tužilaštva, zakon o porijeklu imovine, lustracija javnih funkcionera, potpuna transparentnost javnih nabavki, revizija velikih državnih projekata, promjene u medijskom sistemu i departizacija javnog sektora.
Program obuhvata i socijalne i ekonomske mjere, uključujući podršku mladima, obrazovanju, poljoprivredi, pristupačnijem stanovanju i zdravstvenoj zaštiti.
Najveća prednost Studentske liste za njene pristalice jeste upravo to što nije dio dosadašnjeg političkog sistema. Ona nastupa sa porukom da promjena ljudi nije dovoljna ako se ne promijeni način rada države.
Za dio građana to predstavlja priliku da se institucije oslobode partijskog uticaja i da pitanja korupcije, javnih nabavki i odgovornosti postanu centralna tema vlasti.
Ali njena najveća prednost istovremeno je i najveća nepoznanica.
Lista nema iskustvo upravljanja državom. Kritičari ukazuju da još nema dovoljno jasnih odgovora na neka od najtežih državnih pitanja – od Kosova i Metohije, preko odnosa prema Rusiji i Zapadu, do dugoročnog ekonomskog i bezbjednosnog kursa zemlje.
Dvije potpuno različite logike glasanja
Zbog toga se izbor između dvije najjače liste ne svodi samo na pitanje ko ima bolji program.
Glas za „Ujedinjenu Srbiju“ u velikoj mjeri je glas za nastavak sadašnjeg državnog kursa – za poznatu strukturu vlasti, nastavak infrastrukturnog i ekonomskog modela, snažnu izvršnu vlast i sadašnje balansiranje između Evropske unije, Rusije i Kine.
Glas za Studentsku listu prvenstveno je glas za institucionalni zaokret – smjenu dugogodišnje političke elite, snažniju borbu protiv korupcije, promjene u pravosuđu, medijima i javnom sektoru, ali uz veći stepen neizvjesnosti o tome kako bi nova i politički neiskusna struktura funkcionisala kada bi preuzela odgovornost za vođenje države.
To su dvije različite vrste političkog rizika.
Kod vlasti birač zna šta dobija, ali mora da odluči da li prihvata i probleme koje taj sistem nosi.
Kod Studentske liste birač dobija mogućnost velike promjene, ali bez prethodnog iskustva koje bi pokazalo kako bi ta alternativa izgledala u praksi.
Izbori koji prevazilaze pitanje jedne vlade
Ovi izbori su zato važniji od pitanja ko će sastaviti narednu Vladu Srbije.
Na jednoj strani nalazi se politički sistem koji je oblikovao Srbiju tokom najvećeg dijela prethodnih godina. Na drugoj je pokret nastao iz protesta koji prvi put pokušava da nezadovoljstvo sa ulice pretvori u parlamentarnu većinu i državnu vlast.
Birači će tako odlučivati ne samo između dvije liste, već između dvije predstave o tome šta Srbiji trenutno najviše treba – kontinuitet i stabilnost ili duboka institucionalna promjena.
Zbog toga se ovi izbori mogu smatrati među politički najvažnijim izborima koje je Srbija imala u posljednjih dvadesetak godina. Ne zato što je unaprijed poznato koja je opcija bolja, već zato što bi pobjeda bilo koje od dvije vodeće liste mogla dugoročno da odredi način na koji će Srbija biti uređena, vođena i politički usmjerena u godinama koje dolaze.
Izvor: Republička izborna komisija – preko RTS-a, Reuters, RTS, Studentski plan, Srpska napredna stranka
