Foto: Detektor.ba
Na Gradskom groblju u Bratuncu, pored jednostavnog bijelog krsta, Brano sjedi u tišini i priča o majci Radojki. Kaže da joj više ne pamti lice, ali glas nikad nije zaboravio. Bilo mu je devet godina kada je ostao bez nje.
„Poginula je 16. septembra 1992. godine u selu Zalužje. Išla je kod svoje majke, moje babe, koja je bila bolesna. Taj dan je upala u zasjedu – kombi kojim su civili prevozili hranu pogođen je, osam mrtvih, sedam ranjenih“, govori Brano tiho, gledajući u tlo.
Majčinu smrt nije ni stigao da oplakuje. Nekoliko mjeseci kasnije izgubio je i oca Radovana i starijeg brata Milenka. Bili su među 68 Srba ubijenih u napadu na selo Bjelovac.
„Tog dana bio sam kod komšinice Mire Filipović. U njenom dvorištu ležao je njen sin Slobodan, ubijen. Imao je 20 godina. Onda su nas zarobili. Sjećam se dvojice vojnika – zvali su ih Mandža i Miš. Imali su zelene beretke i marame. Jedan je brusio nož i govorio kako će da kolje ‘četničku djecu’. Mene su ranili, jedva sam ostao živ“, prisjeća se Brano, glas mu drhti.
Nakon toga, proveo je 56 dana u logoru u Srebrenici. Kaže da su mu davali malo vode, još manje hrane. Medicinsku pomoć nije primio. Razmijenjen je u Skelanima.
„Kad sam došao kući, niko me nije dočekao. Nisam znao ni da pišem. Bio sam sam. Život mi je tada počeo ispočetka. Bez ljubavi, bez podrške, teško je opstati. Ali mislim da sam uspio. Danas imam ženu i dvoje djece“, kaže.
Za zločine počinjene u ljeto 1992. nad srpskim civilima u okolini Srebrenice, 2019. godine osuđen je Suad Smajlović na tri godine zatvora. Haški tribunal je u oslobađajućoj presudi Naseru Oriću konstatovao da je došlo do razaranja sela, ubistava i premlaćivanja srpskih zarobljenika u Srebrenici, od kojih su neki preminuli.
Brano, uprkos svemu, kaže da ne uči djecu mržnji. Njegova porodica, kaže, imala je mnogo prijatelja među Bošnjacima. Prije rata su dobro živjeli.
„Apelujem na sve – i Srbe i Bošnjake – da sjednemo, razgovaramo, razmjenjujemo bol i tugu. Ja zaista saosjećam sa svima koji su nekoga izgubili u Srebrenici. Pratim 11. juli svake godine. Mnogo je mučnih priča.“
Na kraju, šalje poruku pomirenja:
„Izjavljujem saučešće svim porodicama koje su doživjele tragediju. Ali očekujem i da imaju empatiju prema našim žrtvama. Spreman sam da se poklonim žrtvama u Potočarima, ali očekujem da se i oni poklone ovdje, u Bratuncu.“
Izvor: Detektor.ba
