Iako se nezaposlenost i dalje navodi kao jedan od ključnih problema u Republici Srpskoj, pojedini građani koji su evidentirani na Zavodu za zapošljavanje ne žele da prihvate ponuđene poslove – čak i kada se radi o poslovima u njihovoj struci. Prema podacima Zavoda, od januara do kraja jula ove godine sa evidencije je obrisano 20 lica koja su bez opravdanja odbila zaposlenje.
Među poslovima koje su odbijali nalaze se pozicije konobara, pekara, prodavača, zavarivača, pa čak i diplomiranih socijalnih radnika i vaspitača u predškolskim ustanovama. Zavod navodi da su svi ponuđeni poslovi bili u skladu sa stručnim kvalifikacijama i radnim sposobnostima kandidata, te u okviru zakonske udaljenosti od mjesta prebivališta – do 50 kilometara.
„Razlozi za odbijanje su različiti – od nezadovoljstva visinom plate i uslovima rada, do toga da se lica uopšte ne pojave na intervju kod poslodavca, iako su uredno obaviješteni“, navode iz Zavoda.
U skladu sa Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, lice koje neopravdano odbije ponuđeno zaposlenje briše se sa evidencije, a ponovna prijava nije moguća narednih 12 mjeseci.
Predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske Zoran Škrebić upozorava da veliki broj prijavljenih na Zavodu uopšte nije zainteresovan za rad, već koristi evidenciju isključivo radi ostvarivanja određenih socijalnih prava.
„Problem nije kada se neko pojavi na razgovoru i kaže da mu uslovi ne odgovaraju – to je legitimno. Problem je kada se ljudi uopšte ne odazovu. Imao sam lično situacije da pošaljem po pet ili šest poziva i niko se ne pojavi“, kaže Škrebić.
On ističe da je neophodno preciznije razdvojiti aktivne tražioce posla od onih koji su na evidenciji samo radi formalnosti. Predlaže da osnovna prava, poput zdravstvene zaštite, ne budu vezana za status na Zavodu, kako bi se stekla jasnija slika o stvarnom broju onih koji zaista traže posao.
„Danas u Srpskoj ko hoće da radi – može da nađe posao i bez pomoći Zavoda. To je najveća promjena u posljednjih nekoliko godina. Tržište je otvorenije, fleksibilnije, a poslodavci su spremni da ponude pristojne uslove“, ističe Škrebić.
Podaci ukazuju i na sve prisutniju pojavu da se određeni broj lica vodi kao nezaposleno, dok u stvarnosti rade na crno ili čak borave i rade u inostranstvu. To dodatno otežava realno planiranje zapošljavanja, ali i troši resurse sistema koji bi trebalo da budu usmjereni isključivo na one koji zaista traže posao.
U trenutku kada tržište vapi za radnom snagom, a broj upražnjenih pozicija raste u gotovo svim sektorima – od uslužnih djelatnosti do građevine i obrazovanja – vlasti u Srpskoj sve više razmatraju modele aktivne politike zapošljavanja koji će bolje targetirati potrebe poslodavaca i stvarne mogućnosti radno sposobnog stanovništva.
