Povratak sedmočlane porodice Ćališ iz Hrvatske u rodnu Ramu proteklih dana izazvao je niz pozitivnih reakcija i probudio emocije među lokalnim stanovništvom. U vremenu kada su vijesti o odlascima uobičajene, ova priča nosi sasvim drugačiju poruku – povratak kući, korijenima i jednostavnijem, ispunjenijem životu.
Darko Ćališ, zajedno sa suprugom Anđom i petoro djece, odlučio je da zatvori poglavlje života u Kostreni kod Rijeke i trajno se vrati u Prozor/Ramu. Ova odluka nije bila ishitrena, već rezultat dugogodišnje čežnje i promišljanja.
„Živjeli smo gore preko 14 godina, ali srcem nikad nismo otišli iz Rame. Svake godine smo iščekivali Božić da se vratimo, a u zadnje vrijeme samo smo čekali kad će Anđa reći: ‘Idemo kući’“, kazao je Darko kroz osmijeh.
Porodica je iz Hrvatske otišla 2013. godine, a prije toga Darko je radio kao konobar u Dubrovniku. U Rijeci je stekao zanat adaptacije stanova, pokrenuo sopstveni posao i gradio život. Ipak, visoki troškovi stanovanja i osjećaj otuđenosti prevagnuli su.
„Nismo zamišljali da ćemo zauvijek ostati. Stanarina je rasla, troškovi života su sve veći, a ovdje imamo kuću i slobodu. Presudila je želja da budemo među svojima“, pojašnjava Anđa.
Povratak nije bio spontan. Uslijedili su razgovori, planiranje, traženje posla. Darko je već zaposlio kod lokalnog preduzetnika, a upis djece u školu je u toku. „Ne kasnimo ni s čim, škola će nas dočekati raširenih ruku“, kaže on.
Njihova integracija u zajednicu već se osjeća. Povratak je dočekan s oduševljenjem, suzama radosnicama, a najemotivnija je bila baka Ana: „Srce puno, puna kuća.“
Tokom boravka u Kostreni, Ćališi su ostavili dubok trag u župi, pomažući u crkvenim aktivnostima i njegujući porodične vrijednosti, što je prepoznala i tamošnja zajednica. Od župnika i župljana su se oprostili s darovima i suzama.
Darko danas s ponosom kaže da je spreman za rad i život u Rami: „Nisam se vratio da sjedim, nego da radim. Ako čovjek ima volje i složnu porodicu, može uspjeti.“
Porodica Ćališ šalje jasnu poruku svima koji razmišljaju o povratku: „Kod kuće je najljepše. Treba odlučiti i krenuti. Posla ima za one koji žele da rade, samo treba hrabrosti i vjere u bolje sutra.“
Njihova priča svijetli je primjer upornosti, povratka tradicionalnim vrijednostima i nade da se život može graditi i izvan velikih gradova – tamo gdje srce pripada.
