U Azilu za pse na Manjači, udaljenom nekoliko kilometara od centra Banjaluke, trenutno boravi oko 100 pasa, ali uslovi u kojima se nalaze daleko su od prihvatljivih. Nedostatak osnovne infrastrukture, izolacije i stalno zaposlenog osoblja čine svakodnevni boravak u ovom objektu teškim i za pse i za volontere koji se trude da im obezbijede makar minimum dostojanstvenog života.
Nakon što su radnici zaduženi za brigu o psima prestali dolaziti, njihovu ulogu preuzeli su volonteri i zaposleni iz Odjeljenja za komunalne djelatnosti Gradske uprave, koji svakodnevno provode više sati na terenu hraneći pse i održavajući prostor.
“Hangar u kojem su smješteni psi je neadekvatan – ljeti se pretvara u pećnicu, a zimi u ledenicu. Ne postoji plafon, ni ikakva izolacija. Limeni krov samo pogoršava uslove”, kaže jedan od rijetkih radnika kojeg smo zatekli tokom posjete azilu.
Psi trenutno borave i pod improvizovanom nadstrešnicom, koju su volonteri vlastitim sredstvima i trudom izgradili. Međutim, često se dešava da psi izlaze iz boksova i dočekuju posjetioce već na samom ulazu.
“Potrebna su makar dva zaposlena radnika. Zakon jasno propisuje jednog radnika na 50 pasa, a kod nas su trenutno svi oslonjeni na entuzijazam volontera”, dodaje sagovornik.
Volonteri takođe ističu da je neophodno napraviti karantin prostor u kojem bi svaki novodovedeni pas proveo najmanje deset dana prije nego što bude pušten među ostale pse, kako bi se izbjeglo širenje potencijalnih zaraza.
Iako hrane za sada ima dovoljno zahvaljujući privatnoj veterinarskoj ambulanti koja redovno dostavlja obroke, fizički uslovi su i dalje problem broj jedan.
“Bez adekvatne izolacije, ni najbolja hrana ne može nadomjestiti ono osnovno – suvu, toplu i sigurnu prostoriju. Psi su živa bića, a trenutno su u uslovima koji nisu dostojni nijednog stvorenja”, naglašava dugogodišnja volonterka.
Ona navodi i da se svakog vikenda organizuju radne akcije kako bi se zakrpile rupe u ogradi i sanirali ispusti kroz koje psi izlaze.
“Zatvaramo ih armaturnim mrežama, zabijamo u zemlju da spriječimo bijeg pasa, ali sve je to privremeno. Rješenje je samo sistemsko – ulaganje u infrastrukturu i zapošljavanje radnika”, kaže ona.
Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković izjavio je ranije ove sedmice da projekat potpunog uređenja azila na Manjači iznosi oko 600.000 KM, te da se trenutno traži model finansiranja kako bi se konačno riješio ovaj višegodišnji problem.
I dok gradska administracija pokušava naći sredstva, volonteri ostaju jedina sigurna ruka pomoći za napuštene pse. Ali i njihova snaga i resursi imaju granice. Azilu na Manjači, više nego ikad, potrebni su sistemska briga i konkretne mjere.
