Sve što smo znali o programiranju polako se ruši pred našim očima. Za nas koji smo mislili da imamo “siguran” posao, vještačka inteligencija je došla kao neočekivani zemljotres. Odjednom, jednostavni zadaci za koje smo nekada uzimali dobar novac, sada su automatizovani. Pitanje više nije hoće li nam AI preuzeti posao, nego kada će to uraditi.
Sa jedne strane, njene prednosti su očigledne i već ih osjećamo. Nekada je programerima trebalo godinama da se usavrše, da nauče sintaksu, razumiju algoritme i stignu do nivoa na kojem mogu da rješavaju kompleksne probleme. Bilo je to putovanje puno truda i odricanja. Danas, AI radi to isto u sekundama. Alati zasnovani na AI-u, kao što su ChatGPT, Gemini i Claude, ne samo da pomažu iskusnim programerima, već i početnicima omogućavaju da u trenu generišu složeni kod. To znači da se dugogodišnji trud i znanje, nekada jedina prednost iskusnih profesionalaca, sada svodi na par klikova.
Međutim, bilo bi neodgovorno ignorisati drugu stranu medalje. Glavni strah je gubitak posla, pogotovo za početnike u programiranju, a taj strah se već ostvaruje. Svjedoci smo kako mladi ljudi, nakon završenih tehničkih fakulteta, godinama ne mogu da pronađu posao u struci. Ta neizvjesnost se odražava i na upisne kvote, pa banjalučki tehnički fakulteti bilježe sve manji broj studenata. Mnogi iskusni programeri, koji su nekada radili za visoke plate, sada se okreću zanatima jer shvataju da je njihova dosadašnja vještina pisanja koda postala manje vrijedna, a da ih vještačka inteligencija u zanatu ne može zamijeniti. Ova situacija jasno pokazuje da se prava sigurnost ne nalazi u digitalnom, već u fizičkom svijetu.
Nekada su se tehnološki giganti smatrali bastionima stabilnosti, ali danas su upravo oni epicentar masovnih otpuštanja. Najveće svjetske kompanije su u posljednjih nekoliko godina otpustile milione programera, što je jasan dokaz da AI nije samo puka teorija, već realna prijetnja. To je uzrokovalo nezapamćeno zasićenje na tržištu rada, pa ovi programeri sada moraju da traže nove vještine i nove putanje karijere. Međutim, lokalni programer Darko Tomić se ne slaže u potpunosti s tim mišljenjem. On smatra da su masovna otpuštanja više uzrokovana prekomjernim zapošljavanjem tokom pandemije nego vještačkom inteligencijom. Darko, koji svakodnevno koristi AI u svom poslu, ističe da AI donosi brzinu, ali i stvara ogroman tehnički dug, koji može da ugrozi projekte koji se skaliraju. Po njegovom mišljenju, AI je samo balon koji će, kao i Metaverse prije par godina, na kraju pući. Darko takođe primjećuje kako sve više kolega na LinkedInu stavlja status “Open to work” i da su otkazi sve češći, te predviđa da će trebati godine da se tržište rada stabilizuje.
U konačnici, vještačka inteligencija nije ni dobro ni zlo sama po sebi – ona je samo alat. Njen uticaj zavisi isključivo od toga kako je koristimo. Budućnost leži u saradnji, a ne u takmičenju s njom. Za programere to znači konstantno usavršavanje, specijalizaciju za kompleksne sisteme i njegovanje kreativnosti. To su vještine koje AI još uvijek ne može da zamijeni, a koje će biti ključne za opstanak u novom digitalnom dobu.
