Inicijativa banjalučkog portala Pravda BL da se pokrene pitanje spornih spomen-obilježja, uključujući sporne spomenike pripadnicima HVO-a u Modranu i Rabiću kod Dervente, ne nastaje u političkom vakuumu. Naprotiv, ona je posljedica niza događaja i poruka koje su u posljednjih nekoliko godina oblikovale osjećaj da se u regionalnom prostoru, posebno u Hrvatskoj i hrvatskom dijelu Bosne i Hercegovine, sve otvorenije rehabilituju simboli i narativi povezani sa ustaštvom.
Povod za jačanje takvih reakcija mnogi vide u konkretnim potezima i incidentima. Među njima se izdvajaju zakonodavne inicijative u Hrvatskoj koje se odnose na uklanjanje pojedinih srpskih spomen-obilježja, javni događaji i neoustaški koncerti Marka Perkovića Tompsona koji redovno izazivaju političke i društvene polemike, kao i nasilni incidenti u kojima su meta bili srpski mladići, poput napada navijačkih grupa kod Tuzle, ali i raniji napadi na srpske sportiste u Splitu.
U takvom kontekstu spomenik u Modranu kod Dervente dobija dodatnu simboličku težinu. Njegova arhitektonska forma i lokacija godinama izazivaju reakcije udruženja i dijela javnosti, ali bez ozbiljnog institucionalnog epiloga. Sve češće se ističe stav da takvi simboli nisu samo pitanje prošlosti, već i poruke koje djeluju u sadašnjosti.
Istovremeno, politički i javni susreti pojedinih lidera sa ličnostima, konkretno Čovićev javni susret sa Markom Perkovićem Tompsonom, čiji nastupi izazivaju kontroverze, dodatno produbljuju percepciju da se sporni istorijski narativi normalizuju u javnom prostoru. Zbog toga se pitanje spomenika u Republici Srpskoj sve manje posmatra izolovano, a sve više kao reakcija na širi proces koji dio javnosti opisuje kao radikalizaciju društvenog i političkog diskursa.
Kod dijela građana prisutan je osjećaj frustracije i nesigurnosti zbog, kako smatraju, blagih i sporih reakcija na incidente, uklanjanje srpskih obilježja u regionu i nasilne događaje koji ostaju bez jasne osude. Upravo iz tog osjećaja proizlazi zahtjev da se pokrene rasprava o tome da li Republika Srpska treba odlučnije da definiše odnos prema spornim simbolima na svojoj teritoriji.
Tu se otvara i ključna dilema: da li odgovor treba da bude recipročno uklanjanje spornih spomen-obilježja ili njihovo zadržavanje uz jasno istorijsko tumačenje kao svjedočanstvo konflikta i opomena budućim generacijama o agresorskoj ulozi Hrvatske na ovom prostoru?
Bez obzira na pristup, činjenica je da pitanje spomenika više nije samo lokalna tema. Ono je postalo dio šire rasprave o odnosu prema istoriji, političkim porukama koje se šalju kroz javni prostor i granicama tolerancije prema simbolima koji u različitim zajednicama izazivaju duboke podjele.
