Tekst: Njegoš Tomić
Uloga Donalda Trampa u savremenoj istoriji prevazilazi okvire klasične političke biografije. Riječ je o ličnosti čiji je politički uspon označio duboku prekretnicu u međunarodnim odnosima i unutrašnjem funkcionisanju Zapada. Tramp nije samo predsjednik Sjedinjenih Američkih Držav, on je simptom i istovremeno katalizator raspada jednog svjetskog poretka koji je trajao decenijama.
Tramp se pojavio u trenutku kada je liberalni međunarodni sistem, uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata i dodatno učvršćen nakon kraja Hladnog rata, već bio ozbiljno načet. Taj poredak počivao je na američkoj hegemoniji, stabilnim savezima, globalizaciji i ideji da Zapad ima moralno i političko pravo da određuje pravila svijeta. Tramp je prvi američki predsjednik koji je taj sistem javno i grubo doveo u pitanje, ne samo retorički već i kroz konkretne političke poteze.
Važno je razumjeti da Tramp nije usamljeni akter. Iza njega stoji širok politički i interesni blok: dijelovi krupnog kapitala, vojno-industrijski i energetski krugovi, kao i milioni građana koji su se osjećali gubitnicima globalizacije. U tom smislu, Tramp nije uzrok krize Zapada, već njeno najvidljivije lice. On je dao glas onome što je dugo tinjalo ispod površine, a to je duboko nezadovoljstvo postojećim poretkom.
Njegova istorijska uloga ogleda se u tome što je razotkrio stvarne odnose moći. Prijetnje carinama, pritisci na saveznike, otvoreno potkopavanje međunarodnih institucija i relativizacija vojnih saveza pokazali su da poredak „zasnovan na pravilima“ funkcioniše samo dok služi interesima najjačih. Time je Tramp, svjesno ili ne, priveo kraju ono što se može nazvati “Drugim hladnim ratom” i ubrzao prelazak u novu, nestabilnu fazu globalnih odnosa.
Upravo tu se javlja i najveća opasnost. Istorija poznaje lidere koji su se pojavili u trenucima sistemske krize i čija je politika dovela do katastrofalnih posljedica. U tom kontekstu, Tramp se može posmatrati kao potencijalno destruktivna figura, sposobna da kroz polarizaciju, prijetnje silom i razaranje institucija gurne svijet u ozbiljne sukobe. Njegova retorika, sklonost konfrontaciji i normalizacija haosa nose rizik koji u nuklearnom dobu ima globalne razmjere.
S druge strane, postoji i druga moguća interpretacija njegove istorijske uloge. Tramp bi mogao biti figura tranzicije, odnosno lider koji, svjesno ili iz nužde, priznaje kraj jedne epohe i otvara prostor za novi svjetski poredak. Njegovo izbjegavanje direktnih velikih ratova, fokus na interes umjesto ideologije i implicitno priznanje da Amerika više ne može biti svjetski policajac podsjećaju na lidere koji su shvatili da se stari sistem ne može održati bez katastrofe.
Problem je u tome što Trampova politika stalno osciluje između ove dvije krajnosti. Između prijetnje i povlačenja, između brutalne sile i pragmatičnog dogovora, između haosa i potencijalne stabilizacije. Ta nepredvidivost čini ga izuzetno opasnim akterom, jer u svijetu opterećenom krizama, regionalnim ratovima i ekonomskom nestabilnošću, jedna pogrešna odluka može imati nesagledive posljedice.
Bez ikakve sumnje, Donald Tramp se već upisao kao jedna od najznačajnijih političkih ličnosti savremene istorije. Njegova uloga biće predmet rasprava decenijama, a možda i vijekovima. Ključno pitanje ostaje otvoreno: da li će biti zapamćen kao čovjek koji je svijet gurnuo u novu eru sukoba, ili kao figura koja je, rušeći staro, nehotice otvorila prostor za realniji i stabilniji međunarodni poredak.
Vrijeme će dati konačan odgovor, ali jedno je već sada jasno, Tramp je promijenio svijet i način na koji svijet funkcioniše.
