Nakon dvadeset godina rada kao vozač gradskog saobraćaja u Beogradu, Čedo Radović vratio se pješice u svoje rodno selo Papraća kod Zvornika.
Još dok je bio profesionalno aktivan, Radović je često govorio da će, kada ode u penziju, krenuti kući na stari način – u opancima i pješice. Iz Beograda je zaista krenuo s tim odlučnim planom, a njegovo putovanje pratili su članovi porodice i mještani koji su ga radosno dočekali.
Tokom boravka u Beogradu, Radović je nastojao da živi dostojanstveno i skromno. I dok je vozio autobus, nije zanemarivao svoj izgled – uvijek uredan, odjeven kako priliči jednom vozaču javnog prevoza.
Na putu ka zavičaju, mnogi su ga viđali kako, sa zastavom na ramenu, hoda prema Drini. U razgovorima je govorio: „Ja sam otac, ja mogu sve kad sam došao svojoj kući, mogao bih produžiti do Sarajeva sada.“
Njegov povratak predstavlja simboličan i emotivan čin – dokaz da se obećanja data sebi mogu ispuniti, i da zavičaj nikada ne prestaje da zove.
