FOČA – Srpski narod čajničkog, pljevaljskog i fočanskog kraja na izuzetan i požrtvovan način sačuvao je u najtežim danima Drugog svjetskog rata Čajničku Krasnicu, čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice, vjerujući da čuvajući ovu veliku svetinju zapravo čuvaju sebe i svoje porodice. O ovoj snažnoj istorijskoj i duhovnoj priči govoreno je na duhovnoj večeri održanoj u Foči.
Čajnička Krasnica, koju je iz Jerusalima u Srbiju donio kralj Milutin Nemanjić i poklonio manastiru Banja kod Priboja, nakon dolaska Turaka prenesena je u Čajniče, gdje vijekovima predstavlja jedno od najvažnijih duhovnih uporišta pravoslavnog naroda. Vjeruje se da ova ikona ima čudotvornu moć iscjeljenja, a pomoć pred njom, prema brojnim svjedočenjima, pronalazili su ne samo pravoslavni vjernici, već i muslimani, katolici i svi koji su joj pristupali sa iskrenom vjerom.
O brojnim primjerima iscjeljenja govorio je protojerej Dragišа Simić, navodeći slučaj čovjeka sa Pala kojem je, kako je ispričano, pomoglo ulje iz kandila ispred ikone. Nakon dugotrajnog zdravstvenog problema sa nogom, koji nije mogao biti riješen medicinskim putem, stanje se, prema svjedočenju, postupno poboljšalo nakon pomazivanja uljem, da bi se problem u potpunosti povukao.
Posebno su poznata svjedočenja bračnih parova koji su se molitvom pred Čajničkom Krasnicom ostvarili kao roditelji. Kao jedan od primjera, prenesena je priča supružnika iz Kruševca, koji su nakon dugogodišnje borbe za potomstvo došli u Čajniče. Žena je, prema svjedočenju, u snu vidjela dva dječaka, a kasnije je rodila blizance, baš kako je usnila.
Tokom Drugog svjetskog rata, u noći između 11. i 12. aprila 1943. godine, italijanski okupatori minirali su dvije čajničke crkve, ali je Čajnička Krasnica ostala neokrnjena. Tada započinje njen višegodišnji ratni put skrivanja. Veliku ulogu u spašavanju ikone imao je i čajnički musliman Vehbija Ćehajić, koji je upozorio sveštenstvo na dolazak ustaških jedinica.
Đakon Hrama Uspenja Presvete Bogorodice u Čajniču Uglješa Skoko, jedan od autora knjige o ratnom putu ikone, naveo je da je svetinja tri i po godine skrivana po pećinama i crkvama na području Čajniča, Pljevalja i Foče. Najveći teret, kako je istaknuto, iznijela su bratstva Popovići i Mašići, koja su bila spremna da rizikuju vlastite živote kako bi ikona bila sačuvana.
Iako je postojala mogućnost da se ikona skloni u Beograd do kraja rata, mještani to nisu dozvolili, smatrajući da je njihova dužnost da je čuvaju. Kako su kasnije govorili, nisu oni sačuvali ikonu, već je ikona sve vrijeme čuvala njih.
Čajnička Krasnica najduže je bila skrivena u Trpinjskoj pećini kod Čajniča, gotovo tri godine, sve do marta 1946. godine, kada je vraćena u Hram Uspenja Presvete Bogorodice. Tokom rata boravila je i u selima na području Pljevalja i Foče, skrivana u pećinama, crkvama, pa čak i unutar šupljeg bukovog stabla, koje je, prema svjedočenjima, ostalo netaknuto i tokom velikog šumskog požara.
Nakon decenija zaborava, pećina u kojoj je ikona najduže boravila obnovljena je prije nekoliko godina i pretvorena u kapelu. Uz blagoslov mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma, Bogorodičina kapela zvanično je osveštana 2021. godine, kao trajni spomenik vjeri, stradanju i zajedništvu naroda koji je u najtežim vremenima sačuvao svoju svetinju i identitet.
