Šesnaestogodišnji Vuk Mali sa Manjače već godinama vodi tešku borbu sa rijetkom i teškom bolešću koja mu je postepeno oduzela pokretljivost, a potom i mogućnost samostalnog disanja. Iako je rođen kao zdravo dijete, bolest mu je tokom odrastanja promijenila život, ali ne i volju za borbom, koju svakodnevno dijeli sa porodicom.
Porodici Mali danas je neophodna pomoć humanih ljudi kako bi obezbijedili medicinski materijal, posebnu ishranu, terapije i pokrili visoke troškove kućnog liječenja i njege. Vukov otac Željko Mali rekao je da tokom trudnoće i ranog djetinjstva ništa nije ukazivalo na ozbiljan zdravstveni problem.
– Vuk se normalno razvijao, ali smo oko druge godine primijetili nestabilan hod. Nakon prvih pregleda uslijedila su upućivanja u različite zdravstvene ustanove i tada je počela naša dugogodišnja borba – ispričao je Željko.
Uprkos brojnim pregledima u Banjaluci i Beogradu, porodica dugo nije imala tačnu dijagnozu, a Vukovo stanje se vremenom pogoršavalo. Sa nepune deset godina završio je u invalidskim kolicima, a kasnije je porodica pomoć potražila u inostranstvu.
– U dječijoj klinici u Atini, nakon četiri mjeseca boravka, potvrđena je Dišenova mišićna distrofija. Od tada tragamo za lijekom koji je još u fazi istraživanja, a do tada jedina nada su terapije matičnim ćelijama u Turskoj – naveo je Željko Mali.
Vuk je danas potpuno nepokretan, bez funkcije u rukama i nogama. Diše uz pomoć respiratora, a hrani se putem gastrične sonde. Iako fizički teško oboljeo, mentalno je potpuno očuvan.
– Ne može da pomjeri tijelo, ali može da govori i komunicira. Izuzetno je inteligentan i svjestan svega što se dešava – rekao je njegov otac.
Vuk je pohađao nastavu do sedmog razreda Osnovne škole „Milan Rakić“ u Karanovcu, dok mu zdravstveno stanje nije onemogućilo dalji odlazak u školu.
Roditelji su nezaposleni i o njemu brinu danonoćno. Majka se stara o Vuku i dvoje mlađe djece, dok otac povremeno obavlja povremene poslove kako bi pokrio dio troškova. Dodatni teret porodici predstavljaju i oštećenja na kući, nastala tokom prošlogodišnjih obilnih snježnih padavina.
– Kuća nam je nedovršena, potrebna je fasada i nova peć, jer su zime na Manjači teške. Svaka pomoć, makar i kroz popust na materijal ili radove, mnogo bi nam značila – kaže Željko Mali.
Uprkos teškoj svakodnevici, porodica ne gubi nadu.
– Kada se izlazi iz tunela, uvijek se negdje nazire sunce – poručio je Vukov otac.
Kako pomoći
Građani mogu pomoći pozivom na humanitarni broj 1414, kojim se donira jedna konvertibilna marka do kraja januara. Pomoć je moguće uplatiti i na račun majke Bojane Mali, broj 5520221726965839, otvoren u Addiko banci.
