U prva tri mjeseca ove godine zabilježen je porast prijavljenih slučajeva porodičnog nasilja u Republici Srpskoj, pokazuju najnoviji podaci Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Prema njihovim navodima, tužilaštvima su dostavljena 227 izvještaja o počinjenim krivičnim djelima, što je za 4,1 odsto više nego u istom periodu prošle godine.
Međutim, stručnjaci upozoravaju da brojke ne otkrivaju pravu sliku, jer brojni slučajevi i dalje ostaju neprijavljeni, skriveni iza zatvorenih vrata domova.
Sociolog Vladimir Vasić iz Istočnog Sarajeva ističe da su zvanične brojke tek vrh ledenog brijega.
– Brojevi su zastrašujući, ali još više zabrinjava to što ne znamo koliko slučajeva ostaje nevidljivo. Mnoge žrtve i dalje ćute, skrivaju nasilje iz straha, stida ili osjećaja bezizlaznosti – rekao je Vasić za Nezavisne novine.
On ističe da društvo ima duboko ukorijenjene pogrešne stavove o nasilju.
– Ljudi često prepoznaju nasilje samo kad se ono manifestuje fizički. A zaboravljamo da su psihičko, seksualno i socijalno nasilje često uvod u fizičko. To su nijeme forme nasilja koje ostavljaju duboke posljedice – upozorava Vasić.
Prema njegovim riječima, prvi korak u borbi protiv nasilja jeste osnaživanje žrtava da progovore.
– Nasilje nije privatna stvar, nije porodična intima. To je problem zajednice i mora biti tretirano kao takvo. Ne smijemo ostati nijemi svjedoci – poručuje on.
Psiholog Sonja Stančić iz Banjaluke naglašava da porast broja prijava ne mora nužno značiti i da se nasilje povećalo – moguće je da su žrtve konačno počele da se ohrabruju da potraže pomoć.
– Ovo može biti pokazatelj da svijest raste i da žrtve sve češće prepoznaju da imaju pravo na dostojanstven život. To je pozitivan pomak – navodi Stančićeva.
Ipak, upozorava da sistemska podrška i dalje izostaje.
– Nažalost, pomoć žrtvama je minimalna. Ključni faktor je ekonomsko osnaživanje. Kada žena postane finansijski nezavisna, lakše se odlučuje da napusti nasilnika. Osim toga, važno je i društveno-emotivno osnaživanje, jer kod nas još uvijek vlada uvjerenje da je sramota imati problem, sramota se razvesti. Moramo razbiti te predrasude – poručuje ona.
Statistika MUP-a pokazuje da je nasilje u porodici počinilo 278 lica, dok su žrtve bile 352 osobe. Zabrinjava i podatak da je u čak 103 slučaja počinilac bio u alkoholisanom stanju, a u 22 slučaja je posjedovao oružje, iako ga nije upotrijebio.
Psihičko nasilje je najčešće, zabilježeno u 173 slučaja, dok je fizičko prijavljeno 163 puta. U 104 slučaja nasilje je počinio suprug nad suprugom, što ovu vrstu odnosa čini najzastupljenijom u statistici. Slijede odnosi otac–sin (33), sin–otac (27), otac–kćerka (28), sin–majka (31), bivši partner–partnerka (32) i vanbračni partneri (20).
Pet osoba je zadobilo teške tjelesne povrede, 109 lakše, dok su ostale žrtve prošle kroz psihološku traumu i ozbiljnu uznemirenost.
Nasilje u porodici nije izolovani problem – ono razara pojedinca, porodicu i društvo u cjelini. Brojke upozoravaju, ali pravo rješenje leži u promjeni svijesti, aktivnoj podršci žrtvama i beskompromisnom osudom nasilja – bez opravdanja i ćutanja.
