Fudbalska reprezentacija Srbije doživjela je težak poraz u Leskovcu – Albanija je slavila rezultatom 1:0 u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2026. godine. Gol Reja Manaja u 45. minutu ne samo da je srušio nade „orlova“, već je ogolio suštinu mnogo većeg problema – poraz na terenu samo je odraz poraza duha i sistema koji je iznutra već odavno urušen.
Srbija je i ovaj put djelovala tromo, bez ideje i karaktera. Iako je imala više loptu u posjedu i nekoliko perioda dobre igre, sve se završavalo jalovim pokušajima bez završnice. Kada je uslijedila greška u odbrani, Albanija je iskoristila trenutak i pokazala ono što Srbija već dugo ne pokazuje – odlučnost i vjernost cilju.
Sa tribina stadiona u Leskovcu orilo se „Piksi, odlazi“, ali duboko nezadovoljstvo navijača nije usmjereno samo na selektora. Razočaranje je mnogo šire – ono pogađa cijeli sistem koji već predugo živi od iluzije o uspjehu, dok u pozadini funkcioniše hladan i sistematski projekat nacionalnog samoubistva.
Trenutna Srbija, politički i kulturno, izgrađena je na prividu snage i samopouzdanja, dok je suštinski razorena gubitničkim mentalitetom i odricanjem od istinskih vrijednosti. Poraz od Albanije, simbolično i bolno, pokazuje koliko je ta lažna slika o „usponu“ prazna.
I dok se na medijskim paravanima gradi narativ o „velikim pobjedama“ i „stabilnosti“, realnost je da Srbija gubi – na sportskim terenima, u ekonomiji, u kulturi, u duhu. Nacija se uspavljuje, a ono što je nekad bilo pitanje ponosa sada se pretvara u tiho prihvatanje poraza.
Zato utakmica u Leskovcu nije samo sportski događaj. Ona je simbol trenutka u kojem je postalo jasno da, ako se narod ne probudi iz političke i moralne hipnoze, svaki naredni poraz – u fudbalu ili u životu – više neće ni biti vijest, već očekivana posljedica odustajanja od sebe.
