VAŠINGTON – Američki predsjednik Donald Tramp posljednjim potezima sve jasnije pokazuje promjenu američkog pristupa ratu u Ukrajini. Direktni razgovori sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, dogovor o isporuci ruskog dizela, najava energetskog primirja između Rusije i Ukrajine, kao i sve otvoreniji pritisak na ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, ukazuju da Vašington pokušava da uspostavi novi okvir odnosa sa Moskvom.
Posebnu pažnju izazvao je dogovor Trampa i Putina o isporuci ruskog dizela. Prema objavljenim informacijama, Rusija bi trebalo da isporuči stotine hiljada tona ovog energenta, uz mogućnost da se količine u narednim mjesecima dodatno povećavaju.
Takav potez predstavlja značajan zaokret u odnosu na politiku snažnog ekonomskog pritiska na Rusiju i ograničavanja njenog energetskog izvoza koja je obilježila prethodne godine.
Za Trampovu administraciju pitanje energenata nije samo dio odnosa sa Moskvom. Visoke cijene goriva imaju direktne posljedice po američku privredu, transport, poljoprivredu i standard stanovništva, zbog čega predsjednik SAD pokušava da povećanjem ponude utiče na cijene na domaćem tržištu.
Od sankcija do direktnog energetskog dogovora
Dogovor o ruskom dizelu pokazuje da se američka politika prema Moskvi sve više prilagođava konkretnim interesima SAD, umjesto da bude isključivo podređena strategiji ekonomske izolacije Rusije.
Istovremeno se mijenja i odnos prema ukrajinskom rukovodstvu.
Tramp je posljednjih dana pojačao kritike na račun Zelenskog i otvoreno poručio da smatra da je vrijeme da Ukrajina dobije novog predsjednika. Time se spor između Vašingtona i Kijeva više ne odnosi samo na količinu vojne pomoći, teritorijalna pitanja ili strategiju nastavka rata, već i na unutrašnje političke prilike u Ukrajini.
Zelenski je, sa druge strane, pokazao spremnost za održavanje izbora, ali uz uslov da se prethodno stvore bezbjednosni uslovi i obezbijedi dovoljno dug prekid vatre.
Pitanje izbora tako postaje još jedan dio šireg pregovaračkog procesa u kojem se prepliću vojni, energetski i politički interesi.
Energetsko primirje kao uvod u širi dogovor
Tramp je najavio i mogućnost energetskog primirja između Rusije i Ukrajine, koje bi podrazumijevalo obustavljanje napada na energetsku infrastrukturu.
Takav dogovor mogao bi imati znatno širi značaj od same zaštite elektrana, rafinerija i energetskih postrojenja.
Rusiji je važno da zaštiti svoje rafinerije i energetsku infrastrukturu od ukrajinskih udara, dok Ukrajina želi da smanji napade na elektroenergetski sistem od kojeg tokom jeseni i zime zavisi funkcionisanje zemlje.
Za Trampa bi uspješno energetsko primirje moglo predstavljati prvi konkretniji rezultat direktnog pregovaračkog pristupa Moskvi i Kijevu, ali i osnovu za razgovore o širem prekidu vatre.
Upravo zato energetika sve više izlazi iz okvira ekonomskog pitanja i postaje jedan od važnih elemenata mogućeg političkog dogovora.
Vašington sve direktnije razgovara sa Moskvom
Najnoviji razvoj događaja pokazuje i promjenu načina na koji Sjedinjene Američke Države posmatraju Rusiju.
Umjesto politike u kojoj je prioritet bila maksimalna izolacija Moskve, Tramp pokušava da uspostavi direktne kanale saradnje u oblastima u kojima vidi američki interes.
Dogovor o energentima jedan je od najjasnijih primjera takvog pristupa.
Istovremeno, američki predsjednik pokazuje da odnos sa Ukrajinom ne vidi kao partnerstvo bez uslova. Pritisak na Zelenskog da prihvati političke promjene i pregovore sa Moskvom pokazuje da Vašington želi da zadrži mogućnost samostalnog definisanja svojih interesa, čak i kada se oni ne podudaraju u potpunosti sa stavovima vlasti u Kijevu.
Evropa sve manje određuje tempo
U širem geopolitičkom smislu, najnoviji potezi američke administracije ponovo otvaraju pitanje položaja Evrope.
Evropske države godinama su pokušavale da zajedno sa SAD održe jedinstven politički i ekonomski pritisak na Rusiju. Međutim, direktni dogovori Trampa i Putina pokazuju da Vašington nije spreman da sopstvene energetske i geopolitičke interese podredi evropskoj strategiji.
Ako se takav kurs nastavi, evropske države mogle bi se naći u situaciji da i dalje zagovaraju snažan sankcioni režim prema Moskvi, dok istovremeno SAD sa Rusijom pregovaraju o konkretnim ekonomskim i političkim pitanjima.
To bi značilo da se centar odlučivanja o budućnosti rata sve više pomjera prema direktnim pregovorima Vašingtona i Moskve.
Rat u Ukrajini ulazi u novu političku fazu
Dogovor o dizelu sam po sebi neće odlučiti ishod rata, kao što ni energetsko primirje ne znači automatski kraj sukoba.
Međutim, kombinacija direktnih razgovora Trampa i Putina, energetskih sporazuma, pritiska na Zelenskog i razgovora o izborima pokazuje da se politički okvir rata mijenja.
Pitanje više nije samo kako dodatno izolovati Rusiju i koliko dugo finansirati nastavak rata, već pod kojim uslovima sa Moskvom pregovarati i kako uskladiti bezbjednosne, političke i ekonomske interese svih uključenih strana.
U takvoj postavci Tramp pokušava da SAD vrati u poziciju glavnog pregovarača, dok Ukrajina i evropske države sve manje mogu računati na to da će njihove pozicije automatski određivati američku politiku prema Rusiji.
Izvor: Geopolitika.news – sedmična analiza Zorana Metera, Geopolitika.news – energetsko primirje, Geopolitika.news – Tramp o novom predsjedniku Ukrajine, Beta
