Juče se na dan svete velikomučenice Efimije i svete ravnoapostolne Olge Ruske, u Gospodu, u 72. godini života, upokojio protoprezviter-stavrofor Boško Roljić, dugogodišnji paroh, duhovnik i neumorni sluga Srpske pravoslavne crkve.
Rođen 1953. godine u selu Oćune, opština Mrkonjić Grad, u pobožnoj porodici Stevana i Zorke Roljić, Boško je od malih nogu bio odgajan u duhu vjere i poštovanja prema crkvi. Bogoslovsko obrazovanje stekao je u čuvenoj Bogosloviji Sveta Tri jerarha u manastiru Krka, gdje je, kao uzoran đak, pokazao osobitu posvećenost i predanost crkvenom pozivu.
Nakon završetka školovanja, stupio je u brak sa Bojom, s kojom je dobio sina Srđana. Rukopoložen je u čin đakona 19. avgusta, a u čin prezvitera dan kasnije, 20. avgusta 1975. godine, rukom blaženopočivšeg episkopa banjalučkog Andreja (Frušića).
Kao sveštenik, Boško Roljić službovao je u više parohija: u Jezeru, Jajcu, Dragočaju, a od 2000. godine pa sve do penzionisanja bio je paroh u rodnom Mrkonjić Gradu. Na svakom mjestu ostavio je dubok i neizbrisiv trag, kako duhovnim, tako i materijalnim obnovama hramova i parohijskih zajednica. Tokom ratnih godina, bez straha i zadrške, obilazio je borce na prvim linijama fronta, dijeleći sa njima riječi nade i blagoslova, često rizikujući sopstveni život.
U jednoj od takvih situacija zadobio je tjelesne povrede koje su ga pratile do kraja života, ali ga nisu pokolebale u njegovoj misiji. Naprotiv, s još većim žarom i vjerom služio je Gospodu i narodu. Za nesebično zalaganje i dugogodišnju službu, episkop bihaćko-petrovački gospodin Sergije odlikovao ga je 25. decembra 2019. godine u manastiru Medna činom protoprezvitera-stavrofora i pravom nošenja naprsnog krsta.
I u penzionerskim danima otac Boško nije mirovao. Njegova svakodnevica bila je ispunjena molitvom, liturgijom i tihom predanošću. Kada mu je dijagnostikovana teška bolest, primio je tu vijest smireno, kao još jednu priliku da u trpljenju i nadi nađe snagu u Hristu. Do posljednjeg daha ostao je vjeran svom pozivu.
Njegovo preosveštenstvo episkop Sergije uputio je telegram saučešća porodici i vjernicima, naglašavajući da je otac Boško bio primjer „sluge dobrog i vjernog“, koji je u malome bio vjeran i zato će ga Gospod postaviti nad mnogim.
Zaoupokojena liturgija održaće se 26. jula 2025., u hramu Svetog Save u Mrkonjić Gradu, a sahrana će biti obavljena na gradskom groblju u Mrkonjić Gradu u 13:00 časova, uz prisustvo sveštenstva, monaštva i vjernog naroda, u molitvenoj nadi u Vaskrsenje i Život vječni.
