Foto i tekst: Negoš Tomić
Internacionalni odbojkaški kamp „Vladimir Vanja Grbić“, održan od 13. do 19. aprila, okupio je stručnjake različitih profila koji rade na razvoju mladih sportista kroz savremene metode treninga i edukacije. Pored Vladimira Vanje Grbića, posebnu pažnju privukli su treneri koji iza sebe imaju konkretne rezultate, ali i jasno definisan pristup radu sa igračima.
Jedan od njih je i Čedomir Ilić, trener koji spaja iskustvo profesionalnog igrača i savremenog stručnjaka za visokoperformansni sport. Njegova karijera obuhvata rad u grčkim klubovima kao što su PAOK, Aris i Foinikas Siros, gdje je kroz različite uloge, od asistenta do glavnog trenera, sticao iskustvo u takmičarskom i razvojnom sistemu odbojke. Kao dio stručnog štaba, bio je i osvajač Kupa Grčke, dok je kao glavni trener vodio timove do zapaženih rezultata i unapređenja igre kroz analitički i sistemski pristup.
Posebnо se izdvaja njegov rad sa mladim igračima i angažman u okviru Grčkog odbojkaškog saveza, gdje je bio zadužen za selekciju i razvoj talenata za reprezentativne kategorije do 18 i 21 godine. Njegov pristup baziran je na kombinaciji taktičke inteligencije, fizičke pripreme i psihološke stabilnosti, uz naglasak na disciplinu i konstantnost u performansu.
U Mrkonjić Grad došao je kao dio tima Vladimira Vanje Grbića, gdje je radio sa mladim sportistima kroz intenzivne treninge i razvojne programe. Razgovor sa njim bio je prilika da se približi način razmišljanja jednog modernog trenera, ali i da se čuje kako izgleda put od igrača do stručnjaka koji danas oblikuje nove generacije.
Prošli ste put od profesionalnog igrača do trenera. U kom trenutku ste shvatili da želite da ostanete u odbojci, ali sa druge strane terena?
Veoma rano u svojoj karijeri, dok sam igrao u grčkim prvoligaškim klubovima kao što su AEK, Aris, PAOK i Foinikas Syrou, primetio sam da me proces planiranja treninga, analiza mečeva i rad sa mladim igračima ispunjava jednako koliko i sama igra. Paralelno sa profesionalnom karijerom, studirao sam na Fakultetu za sport i fizičku kulturu na Aristotelovom univerzitetu u Solunu, što mi je omogućilo da akademski razumem fizičku pripremu, sportsku nauku i metodologiju treninga, dok sam praktično primenjivao ove principe na terenu.
Tokom godina, sve više sam razmišljao o razvoju tima i pojedinaca – kako mogu doprineti poboljšanju igre, ali i kako da stvorim okruženje u kojem igrači mogu da rastu i razvijaju svoje talente.
Posebno iskustvo koje je bilo prekretnica u mom razmišljanju bilo je kada sam kao pomoćni trener u PAOK-u osvojio Grčki kup. Videti kako igrači napreduju i kako tim funkcioniše kao jedinstvena celina jasno mi je pokazalo koliko zadovoljstvo pruža rad sa timom sa pozicije trenera. Taj trenutak bio je odlučujući – shvatio sam da želim da ostanem u odbojci i da svoju energiju i znanje usmerim na razvoj novih generacija igrača, kombinujući iskustvo sa terena sa akademskim znanjem stečenim na fakultetu.
Radili ste u više klubova i sistema, šta je ono što pravi najveću razliku između prosječne i ozbiljne odbojkaške sredine?
Najveća razlika između prosečne i ozbiljne odbojkaške sredine leži u organizaciji, disciplini i sistemskom pristupu. Ozbiljna sredina ima jasno definisane procedure, redovno i strukturisano planiranje treninga, detaljnu analizu performansi i individualni pristup svakom članu tima. Takvi timovi ne rade samo na poboljšanju fizičkih sposobnosti ili tehnike, već razvijaju mentalnu spremnost, taktičko razumevanje igre i timsku kulturu.
Podrška kluba i infrastruktura takođe igraju ključnu ulogu – dostupnost opreme, medicinska i kondiciona podrška, jasno definisana pravila i kontinuitet u radu omogućavaju igračima da napreduju brže i sigurnije. U sredinama gde postoji jasna vizija i profesionalni pristup, igrači uče da razumeju igru dublje, donose bolje odluke i razvijaju profesionalne navike koje su ključne za dugoročan uspeh.
Radeći u klubovima kao što su PAOK, Aris i Foinikas Syrou, imao sam čast da sarađujem sa igračima internacionalnog nivoa. Ovo iskustvo je posebno značajno jer omogućava da se u praksi vidi kako se vrhunske odbojkaške veštine kombinuju sa taktičkom i mentalnom spremnošću potrebnom za igru na najvišem nivou. Takvi igrači postavljaju standarde ne samo za treninge, već i za takmičenja, a rad sa njima pruža neprocenjivo iskustvo koje kasnije mogu preneti mladim talentima i koristiti kao temelj za njihov dalji razvoj.
Prosečna sredina često se oslanja samo na talent pojedinaca ili trenutni trud, bez sistema koji podržava kontinuirani razvoj i pripremu za profesionalni nivo. Dakle, ključna razlika je u kombinaciji stručnog vođenja, strukturiranog treninga, discipline, podrške kluba i rada sa vrhunskim igračima, što omogućava da igrači ne samo da poboljšavaju svoje veštine, već da se razvijaju kao kompletni sportisti, spremni za izazove na najvišem nivou.
U Vašem radu se često pominju analiza igre i podaci, koliko današnja odbojka zavisi od “glave” i analitike, a koliko od talenta?
Današnja odbojka je brža, dinamičnija i fizički zahtevnija — igra se odvija u visokim brzinama, sa stalnom promenom ritma i prilika za osvajanje poena. Zbog toga uspeh u savremenoj odbojci ne zavisi samo od talenta, već od kombinacije mnogih faktora: tehnike, fizičke spremnosti, mentalne pripreme, taktičkog razumevanja i kvalitetne analize igre.
Talent i prirodne sposobnosti su svakako osnova, ali danas je potrebno mnogo više — igrači moraju da budu fizički spremni da odgovore na visok intenzitet, tehnički precizni u izvođenju različitih elemenata igre i mentalno stabilni da donose prave odluke pod pritiskom.
U mom pristupu radu koristim profesionalne alate za analizu igre koji trenerima i igračima omogućavaju da bolje razumeju performanse i kreiraju efikasniju taktiku. Data Volley je jedan od najrasprostranjenijih softvera za statističku obradu odbojkaških mečeva i scouting — omogućava evidentiranje svih tehničkih akcija u meču, analizu preciznosti servisa, prijema, napada ili blokova, analizu po zonama i rotacijama, i može se koristiti kako u realnom vremenu tokom meča, tako i kroz retrospektivnu analizu video snimaka. Pored toga, alati poput Volley Station-a omogućavaju vođenje statistike i praćenje performansi igrača i timova na jednostavan način, uključujući osnovne statističke pokazatelje koji se koriste za razvoj igrača i planiranje.
Imate iskustvo rada i sa mladim reprezentativnim selekcijama, kako danas prepoznati pravi talenat i šta ga najčešće “ošteti” na tom putu?
Pravi talenat se prepoznaje kroz kombinaciju tehničkih, fizičkih i mentalnih sposobnosti. Kada posmatrate mladog igrača ili igračicu, važno je proceniti koliko brzo usvaja nova znanja, koliko je posvećen treninzima, koliko može da izdrži fizičke i mentalne izazove, kao i njegovu sposobnost da se prilagođava različitim takmičarskim situacijama.
Jedan od ključnih faktora je i okolina igrača – podrška porodice, trenera i vršnjaka, kao i opšta atmosfera u klubu ili timu. Najčešće prepreke koje talentovane igrače mogu ‘oštetiti’ uključuju nedostatak kontinuiranog rada, neadekvatnu podršku i prevelika očekivanja od strane roditelja ili okoline, što može stvoriti stres i demotivaciju. Takođe, nepravilna tehnička obuka ili zanemarivanje psihološke pripreme mogu usporiti napredak ili dovesti do povreda.
Moje iskustvo u radu sa U18 i U21 reprezentacijama pokazalo je da sistematski pristup, fokus na temelje, individualizovani programi i stalna psihološka podrška omogućavaju mladim igračima da razviju svoj puni potencijal.
Važno je stvoriti okruženje u kojem mlad igrač uči kroz greške, razvija samopouzdanje i mentalnu snagu, dok istovremeno gradi tehničke i fizičke sposobnosti potrebne za uspeh, uz pravilnu podršku svoje okoline.”
Kao trener koji insistira na disciplini i intenzitetu, kako pronaći balans između zahtjevnog rada i očuvanja motivacije kod mladih igrača?
Balans između intenzivnog treninga i očuvanja motivacije kod mladih igrača i igračica postiže se kroz personalizovani pristup i efektivnu komunikaciju. Svaki trening treba biti strukturiran tako da igrači osećaju napredak i izazov, ali ne i pritisak, uz jasno definisane ciljeve i kontinuirano praćenje individualnog napretka. Prepoznavanje i afirmacija svakog postignuća igrača dodatno jača motivaciju i samopouzdanje.
Jednako je važno da okruženje u kojem se trenira podstiče učenje kroz greške, a ne strah od neuspeha. Disciplina i entuzijazam se međusobno nadopunjuju kada igrači razumeju svrhu svake veštine koju razvijaju i kako ona doprinosi njihovom ukupnom razvoju.
Pored samog trenera, značajnu ulogu u motivaciji i podršci igra i šira okolina igrača – roditelji, saigrači i sportski stručnjaci. Konstruktivne povratne informacije, podrška i ohrabrivanje u takmičarskim i trening situacijama omogućavaju mladim sportistima da razviju ne samo tehničke i fizičke sposobnosti, već i psihološku otpornost i samopouzdanje potrebne za savremenu odbojku.
Kako Vam izgleda rad na kampu sa Vanjom Grbićem, šta taj sistem rada izdvaja u odnosu na klasične treninge koje djeca prolaze u klubovima?
Rad sa Vanjom Grbicem na kampu je izuzetno inspirativan i strukturiran, sa vrlo specifičnim pristupom razvoju igrača. Ono što ga izdvaja je fokus na učenje kroz greške – deca su podstaknuta da probaju nove stvari, analiziraju svoje greške i tako brzo napreduju. Pored toga, posebno se radi na tehničkom razvoju, kroz pravilno izvođenje osnovnih i naprednih odbojkaških veština, što gradi čvrst temelj za dalji takmičarski i profesionalni razvoj.
Poseban naglasak je i na motivaciji i psihološkoj pripremi, uključujući kontrolu disanja, prevazilaženje straha i transformaciju straha u motivaciju. Takođe, veliki fokus je na prevenciji povreda – pravilno zagrevanje, korektna tehnika izvođenja vežbi, individualne prilagodbe i monitoring opterećenja igrača.
Ovaj sistem kombinuje visok intenzitet treninga sa edukacijom, mentalnom disciplinom i sigurnim fizičkim razvojem, što ga izdvaja od klasičnih treninga u klubovima
Kada pogledate djecu koja su učestvovala na kampu u Mrkonjić Gradu, šta Vas je najviše iznenadilo ili ostavilo utisak kod njih?
Najviše me je impresionirala njihova motivacija i sposobnost da brzo uče. Čak i pod visokim intenzitetom treninga, pokazivali su veliku želju za napredovanjem i fokusiranost na svaku vezbu. Takođe, posvećenost i međusobna podrška pokazuje da mladi igrači danas imaju potencijal da postanu vrhunski sportisti, ali im je potrebna pravilna struktura, stalna podrška i pravi sistem treninga. To je upravo ono što kamp i ovakvi treninzi omogućavaju – da talentovani igrači razviju svoje odbojkaške veštine i igru.
