Aktuelna dešavanja na Kosovu i Metohiji ponovo svjedoče o ozbiljnoj i trajnoj sistematskoj represiji nad srpskim stanovništvom na toj teritoriji, koju međunarodno nelegalno drže privremene albanske institucije u Prištini. Svakodnevni incidenti i pritisci kojima su izloženi Srbi ne mogu se svesti na pojedinačne ispade, jer oni predstavljaju obrazac u kojem osnovna prava i slobode postaju privilegije, umjesto da budu garantovana i zaštićena.
U centru Kosovske Mitrovice kosovska policija je prethodno oduzela, a potom vratila transparent s božićnom porukom “Mir Božji, Hristos se rodi”, koji su Srbi pokušali postaviti na javni prostor. Pripadnici tzv. kosovske policije nisu mogli navesti konkretan razlog za zabranu postavljanja transparenta, već su samo istakli da imaju naređenja da takvo postavljanje ne dozvole, što pokazuje da se sloboda izražavanja i vjerskih simbola ograničava bez jasnog pravnog osnova.
U Gračanici, nakon tradicionalne seče badnjaka, grupa Srba iz Dobrotina koja se vraćala kući bila je zaustavljena od strane kosovske policije, koja je zahtijevala da skinu majice s crkvenim i nacionalnim porukama i srpsku zastavu, postupak koji je trajao i do pola sata, bez valjanog obrazloženja. Ovo maltretiranje Srba tokom vjerskog praznika jasno ukazuje na to da se njihove kulturne i vjerske slobode ne poštuju, već se pokušava ograničiti i identitet koji ti ljudi javno nose i ističu.
Ovakvi primjeri nisu izolovani. Pored ovih aktuelnih slučajeva, raniji incidenti, poput premlaćivanja srpskih mladića od strane tzv. kosovske policije u Gračanici zbog potpuno rutinske situacije, pokazali su da represija ponekad preraste i u direktno fizičko nasilje nad Srbima samo zbog njihove pripadnosti i identiteta.
Svi ovi događaji skupa ukazuju na strukturirani problem: Srbi na Kosovu i Metohiji se suočavaju sa sistemskim ograničavanjem svojih osnovnih prava , od slobode izražavanja, vjerskih prava, prava na javni identitet, do sigurnosti ličnosti i privatne imovine. To nije samo izolovana nelagoda u interakciji s policijskim snagama, to je kontinuitet institucionalnog tretmana u kojem se srpska zajednica tretira kao nepoželjna i bez punog pravnog statusa.
Ovaj obrazac republičkog i međunarodnog zanemarivanja stvarnih životnih uslova Srba na Kosovu i Metohiji jasno pokazuje da oni ne mogu biti prepušteni sami sebi. Zvanična politika Beograda, nespretni i često samosabotirajući pokušaju političkog rješavanja pitanja Kosova i Metohije rezultirale su dugotrajnom stagnacijom , koja nije unaprijedila ni bezbjednost ni prava Srba, niti je uspjela da se zaustavi degradacija njihovog položaja. Umjesto toga, srpska zajednica je ostala u permanentnoj poziciji pravne i sigurnosne ugroženosti
Ova činjenica mora biti jasna i onima koji žive u Republici Srpskoj: sloboda nije apsolutna i ne može se uzimati zdravo za gotovo, posebno ako drugi donose odluke umjesto nas, čak i ako tvrde da zastupaju naš kolektivni interes. Ako se ne shvati cijena prava na slobodu, vjernost svojoj istorijskoj i državnoj pripadnosti i sposobnost da sami oblikujemo svoju sudbinu, lako možemo završiti u situacijama u kojima naši interesi i identitet bivaju marginalizovani, što se upravo dešava Srbima na Kosovu i Metohiji.
Zato je važno da se kolektivna svijest o cijeni slobode i odgovornosti prema sopstvenoj sudbini podigne — ne samo kao retorička fraza, već kao konkretan cilj politike, zajedništva i odlučnog zastupanja prava svih naših ljudi, bez obzira na to gdje žive.
