Iako su evropski zvaničnici jasno i više puta poručili da se očekuje usklađivanje Srbije sa spoljnom politikom Evropske unije, predsjednik Aleksandar Vučić danas boravi u Moskvi gdje će se, uz prisustvo svečanosti povodom Dana pobjede, sastati sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Odlazak srpskog predsjednika u rusku prijestonicu, u jeku složenih međunarodnih odnosa i rastuće napetosti između Zapada i Rusije, predstavlja snažnu političku poruku – kako za Brisel, tako i za unutrašnju političku scenu Srbije.
Vučić je sinoć iz Moskve poručio da je svjestan da će snositi posljedice, ali da će one biti isključivo lične prirode. „Mene su birali građani Srbije, a ne niko u Rigi, Vilnjusu ili Briselu“, rekao je, naglašavajući da putuje i djeluje kao predstavnik naroda, a ne kao eksponent tuđih interesa. Njegova poruka da “baš njega briga šta će bilo ko reći” doživljena je kao jasan izazov prema onima koji u posljednjim mjesecima intenziviraju pritiske na Srbiju da uvede sankcije Rusiji.
Za diplomatu u penziji Zorana Milivojevića, ovakav razvoj događaja nije iznenađenje. Kako kaže, pritisci iz Brisela traju već godinama i “put Vučića u Moskvu ne mijenja suštinski ništa”, jer je poglavlje 3 u pregovorima sa EU ionako blokirano tri godine. „Čak i da nije otputovao, od Srbije bi se tražilo isto – uvođenje sankcija Rusiji“, ističe Milivojević.
Ipak, u pozadini ovog poteza leže dublji slojevi međunarodne igre moći. Posjeta Vučića dolazi u trenutku kada Evropska unija pokušava da revitalizuje svoju politiku proširenja i pojača uticaj na Zapadnom Balkanu. Šefica evropske diplomatije Kaja Kalas i predsjednik Evropskog savjeta Antonio Košta uskoro dolaze u Beograd – znak da je EU svjesna da bez Srbije nema stabilnog uključenja regiona u evropske tokove.
S druge strane, iz Brisela su već stigle oštre poruke. Portparol Evropske komisije Markus Lamer izjavio je da odnosi sa Rusijom ne mogu biti „uobičajeni“, sve dok traje „neopravdana agresija na Ukrajinu“. EU, kako navodi, očekuje od Srbije da potvrdi svoj strateški pravac i ostane na evropskom kursu.
Iako sankcije na nivou Evropske unije zbog Vučićevog poteza nisu izgledne – prvenstveno zbog protivljenja Mađarske, Slovačke, Italije i Grčke – atmosfera u Briselu sve je manje tolerantna prema balansiranju Beograda između Istoka i Zapada.
Srbiju, kako tvrde analitičari, očekuje period pojačanih političkih pritisaka, ali ne i neposredna destabilizacija odnosa sa EU. Sam Vučić, svjestan reakcija koje izaziva njegov potez, poručuje da je „spreman da trpi“, dok istovremeno gradi narativ o državničkoj nezavisnosti i borbi za interese Srbije.
I dok međunarodna zajednica pažljivo mjeri tonove i poruke koje dolaze iz Moskve, a beogradski kabinet pokušava zadržati geopolitičku ravnotežu, jedno je sigurno – Dan pobjede u Moskvi ove godine neće se pamtiti samo po vojnoj paradi.