Odlazak narodnog poslanika Ace Stanišića iz Demosa u redove SNSD-a zadao je snažan udarac ovoj partiji, koja je sada ostala sa svega dva poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Iako su raniji odlasci Suzane Gašić i Milana Dakića već uzdrmali temelje Demosa, najnoviji prelet dodatno je produbio krizu u ovoj stranci.
Lider Demosa Nedeljko Čubrilović najavio je da će hitno tražiti sastanak sa predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom, ukazujući na narušene odnose unutar vladajuće koalicije.
– Ukoliko ima saradnje, neka je ima, ukoliko nema, da vidimo kojim putem ćemo dalje – rekao je Čubrilović, ne krijući nezadovoljstvo trenutnim odnosom snaga.
Dodik, s druge strane, ostaje pri stavu da svaka stranka i svaki pojedinac imaju pravo da odlučuju o svom političkom angažmanu.
– Ne možemo odbijati tradicionalne prijatelje. Demos je naš partner, ali ako neko želi da pređe u SNSD, to je njihova stvar – poručio je Dodik, najavljujući spremnost na razgovor, ali bez previše obećanja.
Politički analitičari podsjećaju da ovo nije prvi put da partneri SNSD-a izražavaju nezadovoljstvo. Razbijanje partija kao mehanizam očuvanja vlasti već godinama je prepoznatljiv obrazac u Srpskoj. Tako su ranije i DNS i Socijalistička partija Srpske (SPS) nastali upravo iz nezadovoljstva unutar tada većih političkih subjekata.
Posebno se izdvaja slučaj DNS-a, koji je poslije izbora 2018. godine, sa osvojenih 12 mandata, bio ključni faktor u formiranju većine. Međutim, ubrzo je uslijedilo cijepanje, smjena dugogodišnjeg lidera Marka Pavića i nastanak Demosa kao nove političke opcije. Ipak, kao što sada pokazuje sudbina Demosa, partije nastale na talasu razočaranja teško opstaju na duže staze.
Ni SPS, na čelu sa Goranom Selakom, nije bio pošteđen spekulacija o uticaju SNSD-a prilikom osnivanja, budući da su socijalisti Petra Đokića ozbiljno ojačali na političkoj sceni, što nije odgovaralo tadašnjim odnosima u vlasti.
Struktura vladajuće koalicije u Republici Srpskoj danas uključuje SNSD, Ujedinjenu Srpsku, Socijalističku partiju, SPS, NPS i Demos, ali rijetko koja od ovih stranaka ima kontinuitet duži od 15 godina, izuzev socijalista.
Nenad Stevandić, lider Ujedinjene Srpske, također je primjer političara koji je napustio opozicioni SDS i formirao stranku koja je odmah stala uz vlast. Iako su se posljednjih godina pojavile tenzije na relaciji Dodik–Stevandić, trenutno djeluju kao stabilni partneri, za razliku od Demosa, čija budućnost sve više visi o koncu.
Novinar Dragan Maksimović ocjenjuje da je današnja situacija posljedica dugogodišnje prakse razbijanja političkih subjekata.
– Svi politički sateliti koje SNSD stvori, prije ili kasnije završe na marginama. Demos je samo posljednji primjer. Lideri tih stranaka morali bi biti svjesni da su samo prolazna igračka u velikom političkom sistemu vlasti – smatra Maksimović.
On dodaje da je politika zasnovana na pukom održavanju na vlasti dovela do sistematskog urušavanja političkog pluralizma u Srpskoj.
– Vrijeme je da se lideri, posebno oni koji su davno trebali biti u penziji, povuku i prepuste prostor novim generacijama – zaključuje Maksimović.
Sve ukazuje da će se proces slabljenja manjih stranaka u Srpskoj nastaviti, a Demos bi, ukoliko se trend odlazaka nastavi, mogao ubrzo nestati sa političke scene, slično kao što se desilo sa nekada moćnim DNS-om.
