U vremenu kada se često čini da su savremeni način života i duhovnost na suprotnim stranama, postoje ljudi koji svakodnevno dokazuju suprotno. Jedan od njih je sveštenik Stanko Ćelić iz Aleksandrovca kod Laktaša.
Paroh, vjeroučitelj i otac troje djece, koji se rekreativno bavi sportom, postigao je vrhunske rezultate na sportskim takmičenjima. Njegovu svakodnevicu, koju započinje u četiri ujutru molitvom i treninzima, a nastavlja parohijskim i porodičnim obavezama, krasi spoj discipline, duhovnosti i fizičke izdržljivosti.
Bez posebne pripreme, ali sa dubokom vjerom i mentalnom snagom, Stanko je nedavno postao biciklistički prvak Republike Srpske osvajanjem zlatne medalje u trci na hronometar. To je samo jedna od brojnih pobjeda koje ostvaruje – kako na sportskim stazama, tako i u životu zajednice kojoj služi.
„Sve je bilo iznenada. Prijatelj koji se bavi biciklizmom javio mi je da postoji trka. Nekih 15 dana prije odlučio sam da se prijavim. Inače se spremam za duže distance, ultramaratone. Zbog blizine mjesta održavanja, na stazi u Zalužanima sam se odlučio da idem, jer sam imao slobodno vrijeme. Da je bilo dalje, vjerovatno ne bih mogao prisustvovati“, ispričao je otac Stanko.
Prošle godine učestvovao je na najtežem sportskom događaju u BiH – ultrabiciklističkom maratonu B-Hard, dužine 1.215 kilometara sa 18.000 metara kumulativnog uspona.
„To je kao da dva puta pređete Himalaje, prolazite kroz sve planine Bosne i Hercegovine. Limit je 90 sati da se završi trka, a nema pomoći – sve morate sami obavljati. Završio sam za 67 sati i 9 minuta, što je rekord BiH i još uvijek aktuelan“, rekao je on.
Osvrćući se na teškoće takvog napora, istakao je da je neophodno postepeno navikavanje tijela.
„Od malena sam u sportu. Privlače me sportovi izdržljivosti – triatloni, maratoni, ultrabiciklizam. Najvažnije je imati snagu u glavi da prevaziđete bol i krizu. Mnogi odustanu nakon 400-500 kilometara jer počne da boli, ali ključ je izdržati i fizički i psihički.“
Sveštenik je posvećen prije svega svojoj parohiji i porodici.
„Prije svega sam sveštenik, posvećen svojoj parohiji i troje djece. Završavam parohijske i porodične obaveze, a ako ima vremena, bavim se sportom. Svaki dan odvojim bar sat do sat i po za trening i čitanje. Ustanem rano, sve završim prije nego što djeca ustanu, a onda kreće dan – parohija, škola, treninzi…“
Njegov dan započinje molitvom i čitanjem Svetog pisma, a potom slijedi trening – plivanje, trčanje, vožnja bicikla.
„Moj primarni sport je triatlon. Prošle godine bio sam prvak BiH u kategoriji 30-35 godina na prvenstvu na Jablaničkom jezeru. Učestvovao sam i u polu-ironman triatlonu u Kotoru, gdje sam osvojio peto mjesto u svojoj kategoriji. Trčao sam maraton u Ljubljani za 3 sata i 29 minuta, što je za rekreativca solidno.“
Najveći prioritet mu je izgradnja hrama u Aleksandrovcu, koja traje već dvije godine.
„Završili smo grube radove, uskoro postavljamo aluminijumsku stolariju. Kupili smo pet tona bakra za krov i čekamo majstore. Plan je da hram završimo do 2030. godine, jer poslije grubih radova slijedi osjetljiviji dio – ikonostas, ikone…“
Ponosno ističe da Aleksandrovac napreduje i širi se, a mnogi se vraćaju iz inostranstva da ovdje započnu novi život.
„Imamo svu potrebnu infrastrukturu – školu, vrtić, poštu, sportsku dvoranu. Ljudi su uključeni u život zajednice i hram.“
Odnosi sa vjernicima su mu važni.
„Na liturgijama imamo mnogo ljudi, veliki broj se pričešćuje. U izgradnju hrama uključeni su gotovo svi stanovnici – djeca, starci, svi. To pokazuje dobar odnos između sveštenika i parohijana.“
Sportski duh pokazao je i kroz košarku – igrao je deset godina sa veteranima Igokee.
„Ljudi su to prihvatili, možda je to malo drugačije, ali su navikli i smatraju normalnim.“
Na pitanje o važnosti brige o duhovnom i fizičkom, kaže:
„Bog je stvorio čovjeka i od duše i od tijela. Čovjek je psihofizičko biće i mora brinuti o oba. Nije dobro zanemariti ni duhovnu ni fizičku stranu. Važno je pronaći put koji ispunjava i održava zdrav život.“
Poručuje da nije potrebna velika fizička aktivnost – šetnja ili rad u bašti je dovoljan pokret. Ali zanemarivanje tijela utiče i na duhovno stanje.
„Svako treba da pronađe ono što mu odgovara, jer smo svi različiti.“
U svojoj parohiji organizuje brojne duhovne, kulturne i sportske događaje, među kojima su porodična biciklijada i festival folklora, koji promovišu zdrav način života, zajedništvo i porodične vrijednosti.
Izvor: Srpskainfo
