Prethodnih dana u javnosti je ponovo pokrenuta priča o odgovornosti Hrvatske vojske za ratne zločine počinjene na teritoriji Bosne i Hercegovine. Tema koja se s vremena na vrijeme pojavi u medijima, brzo bude gurnuta pod tepih – bez konkretnih pravnih posljedica, bez podignutih optužnica, bez presuda. I dok se u regionalnim političkim narativima pažnja najčešće usmjerava na selektivne interpretacije prošlosti, žrtve zločina i njihova stradanja ostaju na marginama javne i institucionalne brige.
Jedno od mjesta koje najjasnije svjedoči o brutalnosti rata i neprocesuiranim zločinima jeste Mrkonjić Grad. Ova opština u zapadnom dijelu Republike Srpske, bila je krajem 1995. godine meta koordinisanog napada Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća odbrane u sadejstvu sa jedinicama 5. Korpusa Armije BiH. Vojna operacija „Južni potez“ izvedena je u posljednjim mjesecima rata, neposredno pred potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Bila je to posljednja veća akcija prije formalnog kraja sukoba – ali i jedna od najsurovijih.
U javnosti su već poznate činjenice o masovnoj grobnici u Mrkonjić Gradu, gdje su pronađena tijela 181 osobe, većinom civila. Ipak, ukupan broj žrtava ubijenih u Mrkonjić Gradu tokom kraja 1995. godine je znatno veći i iznosi 364 – što znači da 183 žrtve ostaju bez pomena, a njihova stradanja bez formalnog priznanja.
Zločini su bili širokog obima i karakterisani ekstremnim nasiljem. Borci Vojske Republike Srpske koji su se predali, ubijani su bez suđenja, često na licu mjesta, bajonetima ili tupim predmetima. Civili su dijelili istu sudbinu. Najčešće starci i starice, koji nisu stigli ni da izgovore posljednju riječ, mučeni su i ubijani u svojim domovima. Jedan od najtragičnijih slučajeva dogodio se u porodičnoj kući Pantelije Grmaša u selu Surjan, gdje je osam osoba, među kojima i osoba sa invaliditetom, živo ili poluživo spaljeno.
Stradali su:
-
- Pantelija Grmaš (1926)
-
- Sava Grmaš, rođ. Aničić (1928)
-
- Jelka Jorganović, rođ. Aničić (1934)
-
- Radojka Jorganović, rođ. Bjekić (1926)
-
- Branko Kudra (1938)
-
- Branko Rožić (1926)
-
- Nevenka Rožić, rođ. Grmaš (1932)
-
- Radojka Rožić (1961) – osoba sa invaliditetom, čija su kolica ostala među zgarištem kao nijemi svjedok zločina.
Njihova tijela su identifikovana tek na osnovu ostataka kostiju i nekoliko ličnih predmeta: muštikle, narukvice od sata… Porodična kuća – spaljena je do temelja. Zločin – i dalje bez počinilaca.
Stradanje u Mrkonjiću nije se zaustavilo na ljudima. U periodu povlačenja, a nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, zapaljene su stotine srpskih kuća, vjerski objekti i ustanove. Kulturno-istorijski simbol Mrkonjić Grada, Dom ZAVNOBiH-a, spaljen je od strane „oslobodilaca“ 24. novembra 1995. u 20:00 časova – upravo večer prije zvaničnog Dana ZAVNOBIH-a. Niko nije odgovarao. Sarajevo, iako se danas svakodnevno poziva na „građanske vrijednosti“ i redovno šalje „provokatore“ 25. novembra u Mrkonjić Grad, ćutalo je o zločinima tada, a ćuti i danas.
Poseban vid dodatne patnje za porodice žrtava predstavljaju medijski narativi i komentari na društvenim mrežama. Hrvatski mediji negiraju zločine, bošnjački ih često stavljaju pod navodnike, dok dio srpskih medija pogrešno i nepotpuno informiše javnost. U tim fragmentiranim interpretacijama prošlosti, mrkonjićke žrtve postaju brojke – hladne, bezlične, bez pravde. Dok komentari na društvenim mrežama nerijetko odražavaju mržnju i poricanje, što dodatno produbljuje bol onih koji su izgubili svoje najbliže.
Priča o Mrkonjić Gradu nije samo priča o prošlosti. To je priča o današnjoj kulturi zaborava, o selektivnoj pravdi i licemjernom pristupu ratnim zločinima. Ukoliko za jedan dio žrtava ne postoji spremnost za priznanje i odgovornost, kako da onda govorimo o pomirenju, o suživotu, o budućnosti?
Podsjećanje na Mrkonjić Grad nije čin revanšizma, već poziv na istinu. S vjerom u Boga i u Pravdu, ne smijemo pristati da zločini ostanu zapečaćeni u tišini. Jer sve dok pravda ne progovori – zločin traje.
Sve potrebne i zvanične informacije u vezi sa dešavanjima u Mrkonjić Gradu s kraja 1995. godine dostupne su u publikacijama Centra za istraživanje ratnih zločina Republike Srpske, na zvaničnom sajtu: https://www.rcirz.org/?r3d=mrkonjic-grad-1995-96.
