Ljeto 2012. godine obilježilo je veliko slavlje nogometa na Starom kontinentu. Građani su širom Evrope, ispred televizijskih ekrana, pratili utakmice Evropskog prvenstva koje su zajednički organizovale Ukrajina i Poljska. Tada se činilo da je Ukrajina, zahvaljujući svom geostrateškom položaju, prirodnim resursima i brojnom stanovništvu, predodređena za ekonomski procvat. Međutim, samo dvije godine kasnije, stadioni u Donjecku i Harkivu, gdje su se igrale najvažnije utakmice, postali su poprišta sukoba. Umjesto prosperiteta, Ukrajina je zapala u spiralu nasilja iz koje ni danas ne vidi izlaz.
Zaboravljeni rat
Već 2014. godine, Donbas je zahvatio rat između ukrajinskih snaga i proruskih separatista. Iako su sukobi kasnije oslabili, rat nikada nije potpuno prestao. Zapadni mediji i politički centri u Briselu, Londonu i Vašingtonu ignorisali su ozbiljnost situacije, nadajući se da će problemi jednostavno nestati. Sankcije protiv Moskve zamijenile su pravu diplomatsku inicijativu, a ukrajinska kriza tinjala je sve dok nije eksplodirala u punom kapacitetu februara 2022. ruskom invazijom.
Prijetnja cijelom čovječanstvu
Rat u Ukrajini danas predstavlja najveću prijetnju globalnom miru još od Kubanske raketne krize 1962. godine. Rizik eskalacije u direktan sukob između Rusije i NATO-a s mogućim nuklearnim ishodom ne tiče se samo Evrope već cijelog svijeta. Iako opasnost visi u zraku, tri godine nakon početka invazije, nijedna strana – ni Zapad ni Istok – nije uspjela iznjedriti održivo rješenje koje bi zaustavilo krvoproliće.
Cijena rata
Bilans rata je stravičan: pola miliona mrtvih, stotine hiljada ranjenih i više od osam miliona raseljenih Ukrajinaca. Materijalna šteta procjenjuje se na između 500 i 750 milijardi dolara. Sve to posljedica je političkog sukoba koji će, na kraju, morati biti riješen za pregovaračkim stolom. Uprkos nacionalnim emocijama i geopolitičkim ambicijama, diplomatski kompromis jedino je moguće rješenje.
Diplomacija umjesto iluzija
Sukobi su danas, praktično, zamrznuti. Rusija kontrolira oko 20 posto ukrajinskog teritorija, uključujući Krim i četiri anektirane regije – Donjeck, Lugansk, Zaporižje i Herson. Velika ukrajinska ofanziva iz ljeta 2023. propala je, a situacija na terenu karakterišu rovovski rat, intenzivna upotreba dronova i sveprisutni nadzor, koji sprječavaju odlučujuće proboje bilo koje strane.
Sa dolaskom Trumpove administracije početkom 2025. godine, ukrajinski snovi o potpunom vojnom oslobođenju doživjeli su težak udarac. Sjedinjene Države signalizirale su kako više neće neograničeno finansirati rat, a bez američke pomoći ni Evropa nije u stanju dugoročno podržavati ukrajinski otpor.
Kako izgleda mogući mir
Prema trenutnim naznakama, buduće rješenje ukrajinskog sukoba bit će kompromisno, uz zamrzavanje sadašnjih linija fronta. Krim će de iure biti priznat kao ruski teritorij od strane dijela međunarodne zajednice, dok će kontrola nad četiri istočne regije ostati sporna, ali faktički u ruskim rukama.
Ukrajina će, po svemu sudeći, morati prihvatiti status neutralne države – izvan NATO-a, bez nuklearnog oružja, po uzoru na austrijski model iz Hladnog rata. Zauzvrat, dobit će sigurnosna jamstva najmoćnijih zapadnih zemalja za zaštitu svog preostalog teritorijalnog integriteta.
Zaključak
Ukrajinski rat, uprkos svojoj brutalnosti, pokazuje da nijedan oružani sukob u savremenom svijetu ne može biti riješen samo silom. Na kraju, kao i u desetinama drugih ratova kroz istoriju, odlučujuća riječ imat će diplomatija. Cijena tog zakašnjelog uvida već je preskupa, a posljedice će se osjećati decenijama.