Tekst i foto: Njegoš Tomić
Internacionalni odbojkaški kamp „Vladimir Vanja Grbić“ još jednom je pokazao koliko sport može biti više od igre tj. mjesto susreta različitih iskustava, pristupa i životnih priča. Među trenerima koji su ostavili snažan utisak svojim radom i odnosom prema djeci nalazi se i Asim Bošnjak iz Jajca, čovjek koji sport ne posmatra samo kroz rezultat, već kroz vrijednosti koje ostaju za cijeli život.
Rođen u Zenici, odbojku je zavolio još kao dječak u OK Zenica, gdje je napravio prve korake i naučio šta znače disciplina, rad i tim. Iako je diplomirao na kriminalistici, svoj životni put proširio je i na rad sa djecom u sportu, kojem je posvetio više od decenije kao trener u Odbojkaškom klubu „Time Out“ Jajce.
Njegov pristup radu jasno odudara od klasičnog takmičarskog modela – rezultat je važan, ali nije presudan. U fokusu su djeca, njihov karakter, vrijednosti i način na koji će izaći iz sporta kao ljudi. Upravo takav rad već daje konkretne rezultate, što potvrđuju i igračice koje su izrasle iz njegovog sistema i danas nastupaju na višem nivou.
Razgovor sa Asimom Bošnjakom bio je prilika da se čuje kako izgleda sport iz ugla čovjeka koji ne traži prečice, već vjeruje u proces, strpljenje i dugoročan rad sa mladima.
Kada danas pogledate svoj put – koliko Vas je onaj dječak iz Zenice, koji je tek ulazio u odbojku, odredio kao trenera kakav ste danas?
Taj dječak iz Zenice me u potpunosti odredio kao trenera. Vrijednosti koje sam tada usvojio rad, disciplina, poštovanje i ljubav prema sportu danas su temelj mog rada. Nisam zaboravio kako izgleda početak i koliko znači podrška, i upravo to nastojim pružiti djeci s kojom radim.
Struka Vam je kriminalistika, ali uporedo radite sa djecom u sportu – šta je presudilo da krenete tim putem?
Iako je kriminalistika moja profesija, sport je moj životni izbor. Presudila je ljubav prema radu sa djecom i želja da budem dio njihovog razvoja. Taj proces, od prvih koraka do napretka i samopouzdanja, nešto je što me ispunjava i motiviše.
Često naglašavate da je cilj “napraviti čovjeka, a ne samo igrača” – kako to konkretno izgleda na treningu i u svakodnevnom radu?
To znači da rezultat nije jedini cilj. U fokusu su disciplina, odgovornost, međusobno poštovanje i odnos prema radu. Djecu učimo da budu uporni, da poštuju tim i da razvijaju karakter. Sport je sredstvo, a krajnji cilj je izgradnja ličnosti.
Radite više od deset godina sa djecom – šta se najviše promijenilo kod novih generacija i kako im danas pristupiti?
Djeca su danas drugačija, imaju više distrakcija i manje strpljenja. Ali nisu lošija samo im treba drugačiji pristup. Treba više razgovora, razumijevanja, ali i jasnih granica. Autoritet se danas ne nameće, nego gradi.
Iz Vašeg kluba su izašle igračice koje danas igraju na ozbiljnom nivou – šta je po Vama ključ da dijete iz male sredine napravi takav iskorak?
Ključ je u kontinuitetu rada, disciplini i vjeri u proces. Mjesto iz kojeg dolazite ne određuje Vaš krajnji domet. Uz kvalitetan rad, podršku i posvećenost, moguće je napraviti značajan iskorak bez obzira na sredinu.
Na Internacionalnom kampu „Vladimir Vanja Grbić“ u Mrkonjić Gradu radili ste sa djecom iz različitih sredina – da li se vidi razlika u pristupu, radu i motivaciji?
Određene razlike postoje, ali ono što pravi ključnu razliku jeste odnos prema radu. Djeca koja su spremna da slušaju, uče i rade kontinuirano napreduju, bez obzira odakle dolaze. Kamp je još jednom pokazao da je rad presudan faktor.
Kažete da nema prečica – ali u vremenu kada svi žele brze rezultate, kako ubijediti djecu i roditelje da je strpljenje i dalje jedini pravi put?
To je jedan od najvećih izazova danas. Brzi rezultati su često kratkoročni, dok se pravi uspjeh gradi kroz vrijeme. Važno je stalno naglašavati da proces nema zamjenu i da samo strpljenje, rad i kontinuitet donose dugoročne rezultate.
