Razgovarao: Njegoš Tomić
Nemanja Lazendić rođen je i odrastao u Mrkonjić Gradu, a njegov životni i profesionalni put danas ga vodi kroz bankarstvo, finansije, vještačku inteligenciju i akademski rad. U Beč je otišao 2012. godine, najprije na kurs njemačkog jezika, a potom je upisao bankarstvo i finansije na Lauder Business School. Kasnije je završio master studije u Beču, a zatim i MBA program General Management na Danube Business School pri Univerzitetu u Kremsu.
Tokom studija radio je u Bank Austria, potom u IT konsaltingu, a danas je zaposlen u centrali Erste Banke, gdje vodi razvoj finansijskog proizvoda koji pomaže kompanijama da lakše upravljaju plaćanjima i novčanim tokovima. Uz rad u bankarstvu, sve više je prisutan i u akademskom svijetu. Od 2026. godine preuzima predmet Advanced Corporate Finance na FH Salzburg, a u Beču će predavati i master studentima na smjeru bankarstva.
Njegov rad posebno povezuje finansije i vještačku inteligenciju. Učestvovao je u programima iz oblasti AI na Harvardu i Oksfordu, a njegov projekat „Smart digital platform in banking“ proglašen je najboljim među 280 učesnika. Govorio je i za Bloomberg Adria o primjeni vještačke inteligencije u bankarstvu, a pažnju javnosti privukao je i intervju za Forbes Srbija, u kojem je govorio o razlikama između obrazovanja u Austriji i na Balkanu.
U ovom razgovoru, ipak, ne želimo da govorimo samo o karijeri. Želimo da se vratimo i na početak, na Mrkonjić Grad, odrastanje, odlazak, rad, upornost i pitanje šta je potrebno da čovjek, bez obzira na sredinu iz koje dolazi, pronađe svoj put.
Rođeni ste i odrasli u Mrkonjić Gradu. Kada danas, iz Beča, iz jednog velikog profesionalnog sistema, pogledate na svoje djetinjstvo i odrastanje, šta je iz Mrkonjić Grada najviše ostalo u Vama?
Ostala je iskrenost u odnosima. I danas se družim sa istim ljudima sa kojima sam odrastao i njegujem te odnose. Mali grad te nauči da cijeniš ljude koji su uz tebe bez razloga i koristi. To je nešto što u velikim sistemima, u korporativnom svijetu, postaje rijedak resurs.
U Beč ste otišli 2012. godine, najprije na kurs njemačkog jezika. Koliko je bio težak taj prvi period, novi jezik, nova sredina, drugačiji sistem i šta Vam je tada najviše pomoglo da ne odustanete?
Bio je težak, bez uljepšavanja. Novi jezik, nova kultura, sistem koji funkcioniše potpuno drugačije. Pomogla mi je kombinacija dva faktora: u mojoj glavi nije bilo plana B, i imao sam jasnu sliku zašto sam tu. Kad znaš zašto, lakše podnosiš kako. Plus, Austrijanci su pravedni, ako radiš i trudiš se, to se primijeti i cijeni. Dodao bih i to da sam imao sreću da u samom startu upoznam puno kvalitetnih ljudi, što me je stalno guralo naprijed.
Studirali ste bankarstvo i finansije, paralelno radili, mijenjali profesionalna okruženja i na kraju došli do centrale Erste Banke. Danas radite na finansijskim rješenjima koja kompanijama pomažu da lakše organizuju plaćanja, posluju stabilnije i bolje upravljaju novcem. Kako biste običnom čitaocu objasnili čime se danas bavite i zašto je taj dio bankarstva važan za savremenu privredu?
Bavim se onim sto se zove „ Supply Chain Finance“, finansijskim rješenjem koje kompanijama pomaže da bolje upravljaju plaćanjima između dobavljača i kupca. Zamislite kompaniju koja čeka 60 dana da naplati fakturu, a istovremeno mora plaćati svoje troškove. Mi tu pravimo most, kompanija dobija likvidnost ranije, a cijeli lanac snabdijevanja funkcioniše lakše. U suštini, pomažemo privredi da „ diše“ normalnije.
Završili ste MBA program General Management na Danube Business School u rekordnom roku, za godinu dana, uz puno radno vrijeme, i postali MBA graduate representative. Šta Vam je taj period pokazao o disciplini, granicama i mogućnostima čovjeka kada jasno zna šta želi?
Pokazalo mi je da su granice uglavnom u glavi. Kad radite puno radno vrijeme, studirate i imate porodične i lične obaveze, shvatite da pitanje nije „ imam li vremena“, nego „ koliko sam spreman da organizujem ono sto imam“.MBA me naučio sistemskom razmišljanju, ali i tome da je umor legitiman, i da je odmor dio performanse, ne slabost.
Erste Bank Vas je poslala na programe iz oblasti vještačke inteligencije na Harvardu i Oksfordu, a Vaš projekat „Smart digital platform in banking“ proglašen je najboljim među 280 učesnika. Koliko će vještačka inteligencija promijeniti bankarstvo i da li se ljudi opravdano plaše da će tehnologija preuzeti previše prostora?
Uveliko se dešavaju promjene, ali ne na način na koji se mnogi plaše. AI neće zamijeniti bankare, zamjeniće samo one bankare koji ne razumiju AI. Sve repetitivne, procesne zadatke AI radi brže i tačnije od čovjeka. Ono sto ostaje ljudima jeste kontekst, empatija, etičko rasuđivanje i kreativnost. Banke koje pametno integrišu AI ne gube radna mjesta, one ih transformišu.
U intervjuu za Forbes govorili ste o tome da se u Austriji studenti više uče da donose odluke, dok se na Balkanu često uče da daju tačne odgovore. Šta bi, po Vašem mišljenju, mladi ljudi kod nas morali ranije da nauče u školi, na fakultetu, ali i u porodici?
Kako da donose odluke pod pritiskom i kako da rade i kad nemaju sve informacije u datom trenutku. U Austriji se od studenta na prvoj godini traži da argumentuje, pregovara, brani tezu čak i kad nije 100% siguran. Na Balkanu se previše traži tačan odgovor, a premalo se vježba kritičko mišljenje i tolerancija na grešku. Greška nije neuspjeh, greška je podatak. To bih volio da se uči ranije, u porodici, u školi i na svakom nivou.
Vi ste svoj put pronašli u bankarstvu, finansijama i akademskom radu. Da li vjerujete da čovjek može u svakom zanimanju pronaći smisao i ostvariti svoj maksimum ako ima radne navike, odgovornost i istrajnost? I na kraju, šta biste poručili mladima u Mrkonjić Gradu, onima koji planiraju da odu, ali i onima koji žele da ostanu i svoj život grade ovdje?
Onima koji planiraju da odu: učite, gradite sebe, ali nemojte zaboraviti svoje početke i gdje ste odrasli. To nije teret, to je prednost. Onima koji ostaju: svaki grad, pa i Mrkonjić Grad, treba ljude koji su dovoljno hrabri da ga mijenjaju iznutra. Smisao se ne nalazi u adresi, nalazi se u tome koliko ste prisutni i odgovorni prema onom što radite, gdje god da radite.
