Danas, sedam dana pred Vaskrs, pravoslavni vjernici širom svijeta proslavljaju Cvijeti – praznik koji obilježava svečani ulazak Isusa Hrista u Jerusalim. Ovaj praznik, pun simbolike, nade i tihe tuge, dolazi odmah nakon Lazareve subote, kada je Hristos vaskrsao Lazara, i najavljuje Veliku sedmicu – dane stradanja i konačnog vaskrsenja.
Prema predanju, Hristos je toga dana, jašući na magarcu, ušao u sveti grad, dok Ga je narod dočekivao kao Cara – prostirući haljine i noseći palmove grane, simbol časti i pobjede. Iako ga dočekuju uzvikom: „Osana Sinu Davidovu!“, Hristos plače nad Jerusalimom, znajući da ga u danima koji dolaze čeka izdaja, stradanje i smrt na krstu.
Cvijeti se od IV vijeka proslavljaju u Jerusalimu, a kasnije širom hrišćanskog svijeta. U našim krajevima vjernici danas dolaze u crkvu noseći vrbove grančice koje se osvećuju i odnose kući kao blagoslov. Vjeruje se da te grančice donose mir i zaštitu, a njihova simbolika upućuje na novu nadu i život.
Današnji dan je i poziv na unutrašnju pripremu – da, poput ljudi koji su Hrista tada dočekali otvorena srca, i mi otvorimo svoje biće za ono što dolazi: za Golgotu, ali i za Vaskrsenje. Cvijeti su, stoga, ne samo radostan praznik, već i ozbiljan podsjetnik – da prava vjera ne traži samo slavlja, već i spremnost na žrtvu.
U hramovima širom pravoslavnog svijeta danas se služe svečane liturgije, čita se Jevanđelje o Hristovom ulasku u Jerusalim, a molitveni ton današnjih bogosluženja nosi u sebi i radost i slutnju – jer pred nama su dani kada se otkriva duboka tajna spasenja.
Cvijeti nas uče da u tišini duše pronađemo Hrista, da ne budemo samo dio gomile koja kliče, već srce koje istinski prepoznaje Njegov put.
