Mržnja može da traje vijekovima, ali istina je ona koja ostaje. Na današnji dan prije osamdeset godina, 22. aprila 1945, desio se posljednji herojski čin zatvorenika iz najzloglasnijeg koncentracionog logora na Balkanu – Jasenovca. Tog jutra, pod kišom metaka i sa gotovo nikakvom nadom, oko 600 logoraša krenulo je u očajnički proboj iz logora smrti. Preživjelo ih je jedva stotinu.
Jasenovac, koji je često nazivan „balkanskim Aušvicom“, nije bio samo logor. Bio je to prostor bez zakona, bez ljudskosti i bez kraja u okrutnosti. Na tom mjestu, u periodu između 1941. i 1945. godine, ubijeno je više od 700.000 ljudi – većinom Srba, Jevreja i Roma, uključujući više od 20.000 djece. Ubijani su na najmonstruoznije načine, a istorija bilježi čak 57 metoda egzekucije koje su koristile ustaške vlasti NDH.
U Kozarskoj Dubici, u okviru obilježavanja ove tužne godišnjice, održana je međunarodna naučna konferencija pod nazivom „NDH i koncentracioni logor Jasenovac u svjetlu savremenih istraživanja“. Skup su organizovali Javna ustanova Spomen-područje Donja Gradina i Kabinet predsjednika Republike Srpske, pod pokroviteljstvom Milorada Dodika.
Na konferenciji su govorili brojni domaći i strani stručnjaci, među kojima i Gidion Grajf, izraelski istoričar i ekspert za Holokaust. On je istakao da je proboj iz Jasenovca bio više od borbe za goli život – bio je to simbol prkosa, posljednji čin otpora protiv mašinerije smrti.
– Manje od stotinu njih uspjelo je da se probije kroz vatrenu liniju. To nije bio običan bijeg – to je bio vapaj da bar neko ostane živ i ispriča svijetu o zlu koje se tu dešavalo – kazao je Grajf.
Profesor Draga Mastilović podsjetio je da je borba protiv istorijskog revizionizma danas jednako važna kao i onda.
– Samo njegovanjem kulture pamćenja i istine možemo očuvati sjećanje na nevine žrtve. To je dug koji imamo prema njima i prema istoriji – rekao je Mastilović.
Dragoljub Acković, predsjednik Udruženja Roma Srbije, poručio je da je ovo okupljanje značajna prekretnica.
– Vrijeme je da se ne dozvoli da drugi pišu istoriju umjesto nas. Dosta je bilo ćutanja o stradanju Roma – poručio je.
Ruski istoričar Georgij Engelgardt naglasio je da interesovanje za Jasenovac raste i u Rusiji.
– Riječ je o najvećem genocidu počinjenom na Balkanu u 20. vijeku. Ta istina mora biti poznata širom svijeta – kazao je Engelgardt.
Norvežanin Knut Flovik Thoresen, takođe učesnik konferencije, istakao je da je Jasenovac najmračnije poglavlje evropske istorije.
– Pokazuje šta se dešava kada se izgubi poštovanje prema osnovnim ljudskim vrijednostima – rekao je Thoresen.
Direktorka Spomen-područja Donja Gradina, Tanja Tuleković, pozvala je na prikupljanje dokaza i svjedočanstava.
– Moramo dokumentovati svaku priču, svaki predmet, svaku fotografiju. To je jedini način da složimo mozaik stradanja, posebno civilnog stanovništva Potkozarja – poručila je Tuleković.
U okviru obilježavanja, u svim školama u Republici Srpskoj traje Sedmica kulture sjećanja. Centralna manifestacija – Dan sjećanja na žrtve genocida u NDH – biće održana u nedjelju, 27. aprila, u Donjoj Gradini.
I dok pola miliona savremenih pristalica ideologije Marka Perkovića Thompsona, kroz pjesme, javne skupove i fudbalske stadione veliča ono što je u Drugom svjetskom ratu ostalo zabilježeno kao sramna mrlja čovječanstva – genocid – u Hrvatskoj se danas i dalje ćutke toleriše prisustvo ustaške simbolike. Iako je formalno zabranjena, ustaška ideologija i narativ o NDH duboko su ukorijenjeni u javni diskurs i kulturni prostor. Ne izgovara se uvijek naglas, ali njeno prisustvo se osjeća u slavljenju ratnih zločinaca, prikrivenom revizionizmu i otvorenoj netrpeljivosti prema Srbima.
U srcu hrvatskog društva, kako upozoravaju istoričari i analitičari, nalazi se krv srpske djece, žena, staraca i muškaraca, koje su pobile razularene sadističke horde pod blagoslovom Hitlera i Musolinija, a genocidnom rukom i prelestnim duhom Ante Pavelića i Alojzija Stepinca. Njihova ideološka baština, pod maskom „domoljublja“, preživjela je kraj rata i, iako formalno osuđena, danas često živi kroz pjesme, grafite, političke izjave i ignorisanje žrtava.
Pamćenje na Jasenovac nije samo istorijska dužnost – to je moralni imperativ. U vremenu kada se istina relativizuje, a zločinci pretvaraju u heroje, podsjećanje na stvarne događaje iz Drugog svjetskog rata ostaje najsnažniji čin otpora protiv zaborava i nepravde.
