Foto: Armin Durgut
U zemlji gdje su diplomatske preporuke često jače od glasova izabranih predstavnika, izvinjenje predsjednika SDP-a Nermina Nikšića Draganu Čoviću otkrilo je više od pukog političkog nesporazuma. Rečenica „Dragane, izvini“ odjeknula je poput zvona koje oglašava kraj iluzije o suverenosti Bosne i Hercegovine.
Nikšić je, gotovo nehajno, ali krajnje iskreno, priznao da je prilikom usvajanja Zakona o južnoj gasnoj interkonekciji u Federalnom parlamentu glasao pod pritiskom — i to ne bilo čijim, već bivšeg američkog ambasadora Majkla Marfija. U političkom teatru koji se već tri decenije igra na bh. sceni, ovo izvinjenje je rijetko viđen trenutak u kojem je kulisa pala, a publika mogla zaviriti iza scene.
Podsjetimo, Marfi je javno lobirao za donošenje pomenutog zakona, a tokom jedne od sjednica federalnog parlamenta čak se i video-linkom obratio poslanicima. Zakon je usvojen, a pritisak je, kako sada vidimo, bio ključan činilac. Obećanje da će se u narednih 15 dana pokušati doći do revidiranog dogovora između Nikšića i Čovića samo dodatno pojačava utisak političkog manevrisanja koje ne dolazi iznutra.
Ali ovo nije prvi put da se izgovor o „stranim pritiscima“ koristi kao opravdanje za domaće političke poteze. Sam Čović je u više navrata sugerisao da je upravo Marfi bio ključni „motivator“ za formiranje vlasti s Trojkom na državnom nivou, a sada Nikšićev gest doliva ulje na tu vatru.
Vegeta diplomatije
Bivši ambasador Marfi, koji je već bio predmet kritika predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika — i to uz ironičnu etiketu „vegeta“, jer se, kako Dodik tvrdi, „miješa u sve“ — sada se ponovo našao u fokusu javnosti, ali ovaj put zahvaljujući saveznicima koje je, izgleda, imao i među onima koji bi morali da štite suverenitet.
Politički analitičar Bojan Šolaja iz Centra za međunarodne i bezbjednosne studije smatra da je problem dublji i da se ne svodi samo na jednog ambasadora. “Mi ovdje govorimo o kontinuitetu stranog upliva, o čitavoj nizu ambasadora i visokih predstavnika koji su godinama oblikovali političku stvarnost ove zemlje iza kulisa”, ističe Šolaja za Srpskainfo.
On podsjeća na davne dogovore koji su, prema tvrdnjama iz Republike Srpske, bili mijenjani „na putu do Sarajeva“. To je, kaže, tada djelovalo kao spekulacija, a sada dobija obrise stvarnosti.
Farsa na sceni demokratije
Šolaja tvrdi da u BiH već dugo ne postoji stvarni politički dijalog, već simulacija demokratije u kojoj se ključne odluke donose izvan institucija. „Građani ove zemlje su postali statisti u sopstvenom društvu, a ambasade su preuzele režiju“, kaže on.
Slično mišljenje dijeli i pravnik Milko Grmuša, koji Nikšićevo priznanje vidi kao direktan dokaz da zakoni u Federaciji BiH, pa i na nivou države, ne nastaju kao izraz političke volje građana, već kao rezultat stranog pritiska. On tvrdi da je riječ o djelima koja mogu imati ozbiljne pravne posljedice, uključujući i ona protiv ustavnog poretka.
„Ili će tužilaštva postupiti protiv onih koji priznaju da rade pod pritiskom stranaca, ili će postupiti protiv samih stranaca koji vrše taj pritisak. Treće opcije nema. Ako se ništa ne desi – onda nemamo državu“, kategoričan je Grmuša.
Tišina institucija i gubitak povjerenja
Ono što dodatno zabrinjava jeste potpuna šutnja većine političkih faktora u zemlji. Niko iz međunarodne zajednice nije se oglasio, kao ni domaće institucije. Šutnja govori više od riječi — da je status kvo očigledno prihvatljiv svima, osim građanima.
Šta nakon ovoga ostaje? Zemlja koja se formalno zove suverena, ali se njome upravlja daljinskim putem. Političari koji se javno izvinjavaju jer su popustili pred pritiscima, i ambasadori koji, po tvrdnjama iz raznih političkih krugova, igraju ulogu „neformalnih premijera“.
Upravo zato, izvinjenje Nermina Nikšića nije samo politička anegdota. To je simptom ozbiljne bolesti sistema — bolesti koja se zove zavisnost od tutorstva.
A BiH, ako još ima ikakvu ambiciju da bude samostalna država, mora se najprije suočiti s istinom: da je već godinama sama sebi najveći neprijatelj, jer je dopustila da volja ambasadora bude jača od volje naroda.
(Srpskainfo)
