TEHERAN/LONDON – Dok oružani sukobi i vazdušni udari potresaju Iran, Iranci širom svijeta proživljavaju tihu agoniju – pokušavajući uspostaviti kontakt sa svojim bližnjima, nailaze na jezive robotske poruke i nepoznate glasove koji zamjenjuju majke, očeve, djecu.
Umjesto očekivanog glasa svoje majke iz Teherana, Ellie iz Londona začula je hladan, mehanički ženski ton koji je izgovarao unaprijed snimljenu poruku. Nije bila jedina. Iranci iz dijaspore – iz Velike Britanije, SAD-a i drugih zemalja – u posljednjih sedam dana svjedoče neobičnim i uznemirujućim preusmjeravanjima telefonskih poziva, koja dolaze upravo u trenutku kada su kontakti s Iranom postali presudni.
Pet stručnjaka za telekomunikacije koji su za agenciju Associated Press analizirali snimke, navode da se vjerovatno radi o niskotehnološkom obliku umjetne inteligencije ili unaprijed pripremljenim porukama koje se aktiviraju pri međunarodnim pozivima ka iranskim brojevima. Identitet onih koji stoje iza ovakvih poruka ostaje nepoznat.
U isto vrijeme, Teheran je pod teškim napadima izraelskih snaga koji ciljaju vojne i nuklearne objekte, dok iranska vlast sprovodi sveobuhvatnu blokadu interneta, pravdajući to zaštitom nacionalne sigurnosti. Ova mjera dodatno je otežala svakodnevnu komunikaciju, ostavljajući porodice širom svijeta u tami i strahu.
Jedna žena iz Njujorka opisuje svoje iskustvo kao “psihološko ratovanje”. Umjesto glasa majke, dočekala ju je AI poruka: „Zatvorite oči i zamislite sebe na mjestu koje vam donosi mir…“ Poruka završava savjetima o sreći i izazovima života – dok se stvarnost na terenu raspada.
Slična iskustva imala je i M. iz Britanije, čija tašta, nepokretna i teško bolesna, živi u dijelu Teherana pogođenom raketnim udarima. Posljednje vijesti koje je primila bile su da je hospitalizovana zbog problema s disanjem. Od tada – tišina, osim kad se javi isti, mehanički glas, koji sada izgleda poput parodije nade.
Dok svijet prati eksplozije i političke izjave, hiljade porodica u dijaspori suočavaju se sa sopstvenim paklom – nemogućnošću da čuju voljene i da dobiju makar i kratak dokaz da su živi. U digitalnom dobu, najgori strah postao je da umjesto ljudskog glasa čujemo – mašinu.
