Politički prelasci iz jedne stranke u drugu postali su gotovo uobičajena pojava u Republici Srpskoj, a aktuelni saziv Narodne skupštine obilježio je rekordan broj poslanika koji više ne djeluju u političkim organizacijama sa čijih su lista osvojili mandate.
Od izbora do danas gotovo sve parlamentarne stranke ostale su bez najmanje jednog poslanika. Jedini izuzetak je Socijalistička partija, dok je DEMOS ostao bez svih pet poslanika sa kojima je ušao u Narodnu skupštinu.
U skupštinskim klupama trenutno djeluje čak 17 samostalnih poslanika. Pojedini su napustili matične stranke, neki su pristupili drugim političkim organizacijama, dok su drugi učestvovali u osnivanju novih partija i poslaničkih klubova.
Takva praksa ponovo je otvorila pitanje da li postojeća zakonska rješenja omogućavaju političku trgovinu i izigravanje volje birača. Prema važećim propisima, mandat pripada izabranom pojedincu, a ne političkoj stranci sa čije liste je ušao u parlament.
Politički analitičar Radomir Nešković smatra da je zakon omogućio političku korupciju, jer poslanik nakon napuštanja stranke može preći u drugu političku organizaciju, osnovati novi klub ili nastaviti da djeluje kao nezavisni poslanik.
On ističe da mandat nije privatna svojina poslanika, već mehanizam koji treba da mu omogući slobodno zastupanje interesa građana bez političkih pritisaka. Problem nastaje kada se mandat koristi radi ostvarivanja ličnih interesa, funkcija i drugih pogodnosti.
Nešković upozorava da je nelogično da stranka koja nije učestvovala na izborima naknadno dobije poslanički klub, dok politička organizacija koja je na izborima osvojila dovoljan broj mandata tokom saziva ostane bez svih svojih poslanika.
Novinar Radoš Krstojević ocijenio je da stranački prelasci više gotovo da nisu vijest, posebno u aktuelnom sazivu Narodne skupštine, koji smatra jednim od najlošijih u njenoj dosadašnjoj istoriji.
Kao posebno upečatljiv primjer naveo je potpuni raspad poslaničkog kluba DEMOS-a, nakon što je i posljednji njegov poslanik Siniša Mijatović prešao u Socijalističku partiju Srpske.
Krstojević smatra da je DEMOS doživio politički bumerang, budući da je i sam nastao cijepanjem DNS-a, dok je kasnije ostao bez svih poslanika sa kojima je ušao u parlament.
Prelasci nisu karakteristični samo za stranke na vlasti. Promjena političkih dresova bilo je i u opozicionim redovima, a kao razlozi se najčešće pominju sukobi sa rukovodstvom, nezadovoljstvo položajem na izbornim listama i traženje povoljnije političke pozicije.
Zbog sve većeg broja „preletača“, ponovo se predlaže promjena zakona prema kojoj bi poslanik koji napusti stranku morao da joj vrati mandat. Druga mogućnost bila bi da zadrži mandat, ali da do kraja saziva može djelovati isključivo kao samostalni poslanik, bez prava pristupanja drugoj stranci ili poslaničkom klubu.
Zagovornici izmjena smatraju da bi takva rješenja zaštitila volju birača i smanjila prostor za političku trgovinu. Protivnici, međutim, upozoravaju da bi vezivanje mandata za stranku moglo dodatno ojačati partijsku disciplinu i poslanike učiniti potpuno zavisnim od stranačkih rukovodstava.
Dok se zakon ne promijeni, poslanici će i dalje moći da mijenjaju političke dresove bez gubitka mandata, a biračima ostaje pitanje da li njihov glas pripada kandidatu kojeg su zaokružili ili stranci i programu zbog kojih su izašli na izbore.
