Foto: Njegoš Tomić
Stevo Grabovac, prvi dobitnik NIN-ove nagrade iz Republike Srpske, Brođanin i jedan od najznačajnijih savremenih pisaca sa ovih prostora, ovih dana vodi najtežu borbu – onu za zdravlje i život.
U trenucima kada su riječi često nemoćne, a tišina govori više od javnih nastupa, Grabovac se obratio javnosti pismom objavljenim na portalu ebrod.org, u kojem je izrazio duboku i iskrenu zahvalnost ljudima koji su mu, bez pompe i isticanja, pružili podršku onda kada mu je bila najpotrebnija.
Riječ je o tihoj solidarnosti – gestovima humanosti koji ne traže priznanja, ali ostavljaju neizbrisiv trag. Upravo takva podrška, nenametljiva i iskrena, pokazala je koliko zajedništvo i ljudska blizina mogu biti snažni u trenucima najveće životne kušnje.
Grabovac u svom pismu piše o odnosu sa rodnim Brodom, o sjećanjima, gubicima, ali i o ljudima koji ostaju kada nestane sve drugo. Posebno svjedoči o trenutku kada je, bez ikakve najave, shvatio da njegova borba nije samo njegova – jer su mu se javili ljudi koji su odlučili da pomognu, ne pitajući, ne objašnjavajući, ne tražeći ništa zauzvrat.
U vremenu kada se često govori o vrijednostima, ali se rijetko žive, ova priča podsjeća da solidarnost nije apstraktan pojam, već konkretan čin. I da pomoć najboljima među nama nije pitanje obaveze, već ljudskosti.
Borba Steva Grabovca nije samo lična priča jednog pisca. Ona je podsjetnik da zajednica postoji onoliko koliko je spremna da bude uz one koji su je zadužili – djelom, riječju i istinom.
U trenucima kada je najvažnije pokazati da nismo društvo zaborava, ova priča ostaje otvoren poziv na empatiju, dostojanstvo i solidarnost – vrijednosti koje, baš kao i dobra književnost, nadilaze granice jednog grada i pripadaju svima nama.
