Foto: Euronews
U Republici Srpskoj proces usvajanja gotovo je postao niz prepreka: prošle godine jedino jedno dijete našlo je dom, dok je 2023. godine usvojeno desetoro mališana.
Direktorica Centra za socijalni rad Banjaluka Irena Joldžić navodi da je ključni problem taj što biološki roditelji najčešće ne pristaju da potpišu saglasnost za usvajanje, iako se dokazalo da ne mogu da obezbijede brigu o djeci. U regionu Banjaluke trenutno čeka na usvajanje 12 djece čiji roditelji nisu dali taj pristanak.
Bez saglasnosti roditelja, procedura ne može da se nastavi: prvo se ispituju bliski srodnici (baka, djed i slično), a ako ni oni ne žele da preuzmu brigu, dijete biva upisano u registar za usvojenje koji vodi Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite.
U Bijeljini, prema izjavama Cvijanke Rakić iz Centra za socijalni rad, od 2018. godine nije usvojeno nijedno dijete upravo zbog nedostatka saglasnosti roditelja. Iako su građani zainteresovani za usvajanje, nedostaju djeca koja ispunjavaju zakonske uslove ili saglasnosti koje su neophodne.
Direktorica Joldžić objašnjava da je procedura za hraniteljstvo jasno utvrđena: porodice ili pojedinci moraju proći psihološku i socijalnu procjenu, obuku, i dokazati da imaju stabilne prihode i adekvatan životni standard. U domu za djecu bez roditeljskog staranja „Rada Vranješević“, koji je jedina takva ustanova u Banjaluci, trenutno boravi 77 mališana iz cijele Srpske.
Sociolog Vladimir Vasić podsjeća da je u svim slučajevima od presudne važnosti poštovanje interesa djeteta – da ono odrasta u sigurnom, brižnom okruženju, bilo u biološkoj ili usvojiteljskoj porodici. Vasić takođe ukazuje na postojanje društvenih stereotipa prema ideji da biološki roditelji uvijek najbolje mogu da odgoje svoje dijete, što dodatno otežava prihvatanje usvojenja u javnom mnjenju.
Izvor: Srpska info
