MALME – Odluka švedskih migracionih vlasti da u Bosnu i Hercegovinu deportuju četvorogodišnjeg Raifa Terzića, dječaka s poremećajem iz autističnog spektra rođenog u Švedskoj, izazvala je snažne reakcije javnosti i otvorila raspravu o posljedicama sve restriktivnije migracione politike te zemlje.
Raif je rođen 2021. godine u Malmeu, ali po rođenju nije stekao švedsko državljanstvo, jer ga u tom trenutku nisu imali ni njegov otac Haris Terzić, državljanin BiH, ni majka Nicole Eriksson, koja u Švedskoj ima stalni boravak. Iako je otac nekoliko mjeseci kasnije dobio švedsko državljanstvo, to nije bilo dovoljno da se automatski promijeni i pravni status djeteta.
Roditelji su u narednom periodu dvaput podnosili zahtjev za švedsko državljanstvo i trajni boravak za sina, ali su oba puta odbijeni. Migracione vlasti su obrazložile da Raif prvo mora dobiti državljanstvo Bosne i Hercegovine, a tek potom ponovo aplicirati za boravak ili državljanstvo u Švedskoj.
Prema riječima oca, konačna odluka o deportaciji saopštena im je krajem prošle godine, uz tumačenje da dijete treba da napusti Švedsku, iako status ostalih članova porodice nije bio sporan. Slučaj je prvi objavio švedski list „Sydsvenskan“, nakon čega je izazvao pažnju šire javnosti, naročito zbog činjenice da se radi o djetetu s teškim razvojnim poteškoćama.
Raif ne govori, nije samostalan i u potpunosti zavisi od roditeljske brige. Nakon odluke o deportaciji, izgubio je pravo na zdravstvenu zaštitu, rehabilitaciju, dječiji dodatak i pohađanje vrtića u Švedskoj. Porodica je potom bila primorana da pokrene postupak za dobijanje državljanstva BiH, koje je dječaku odobreno u novembru 2025. godine.
Otac i sin su se potom vratili u Švedsku kao turisti, s pravom boravka od 90 dana, ali im je rečeno da tokom čekanja na novu odluku, koje može trajati i do devet mjeseci, dijete ne smije boraviti u toj zemlji. Kao jedino rješenje nametnuto je privremeno razdvajanje porodice – otac i Raif borave u BiH, dok majka i drugo dijete ostaju u Švedskoj.
U obrazloženju Migracione uprave navedeno je da se „porodični život može održavati i izvan Švedske“, što je dodatno izazvalo ogorčenje roditelja. Otac dječaka upozorio je da bi dugotrajno odsustvo moglo ugroziti i njegovu građevinsku firmu u Malmeu.
Zbog finansijskih i životnih posljedica ovakve odluke, pokrenuta je i humanitarna kampanja na platformi GoFundMe, s ciljem pomoći porodici Terzić tokom prinudnog razdvajanja. U opisu kampanje naglašeno je da bi nagle promjene okruženja i razdvajanje od majke mogle imati ozbiljne posljedice po razvoj i mentalno zdravlje djeteta.
Slučaj Raifa Terzića dolazi u vrijeme kada Švedska sprovodi znatno strožu migracionu politiku, uz insistiranje na formalno-pravnim kriterijumima, čak i u slučajevima koji uključuju djecu s posebnim potrebama. Ovakve odluke sve češće su predmet kritika organizacija za ljudska prava i dijela javnosti, koji upozoravaju da se humanitarni aspekti gube pred administrativnim procedurama.
