Ajla Delibašić iz Kaknja, koja je bolovala od karcinoma želuca, preminula je 25. jula u 36. godini života, svega tri mjeseca nakon što je prvostepena ljekarska komisija u Zenici odbila njen zahtjev za produženje bolovanja i ocijenila je – sposobnom za rad.
Ovaj slučaj potresao je javnost i otvorio brojna pitanja o funkcionisanju sistema zdravstvene i socijalne zaštite, posebno u vezi sa tretmanom teških bolesnika. Iako je Ajla bila onkološki pacijent sa dijagnozom karcinoma trećeg stepena, komisija je u aprilu ove godine odlučila da joj se ukine bolovanje, pozivajući se na ocjene koje je donijela u skladu sa procedurama.
Na novinarski upit o ovom slučaju, iz Javne ustanove Zavod za medicinu rada i sportsku medicinu Zeničko-dobojskog kantona odgovorili su da nisu nadležni za odluke komisije, te su odgovornost preusmjerili na Zavod zdravstvenog osiguranja ZDK.
– Prvostepenu komisiju za privremenu spriječenost za rad formira Zavod zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojskog kantona. U njenom sastavu su ljekari specijalisti iz različitih zdravstvenih ustanova. Komisija radi svakodnevno u timovima, a nadzor vrši Zavod zdravstvenog osiguranja – navedeno je u odgovoru ove ustanove.
Iz Zavoda za medicinu rada dodatno ističu da se prostor njihove ustanove koristi samo za rad komisije, ali da oni ne učestvuju u odlučivanju, te da je sve u nadležnosti Zavoda zdravstvenog osiguranja.
U odgovoru nije bilo riječi o samoj Ajli Delibašić, niti o obrazloženju odluke da joj se prekine bolovanje, uprkos ozbiljnoj dijagnozi i dokumentovanoj terapiji.
Ajlin suprug, Muris Delibašić, ispričao je za “Avaz” da je njegova supruga dijagnozu karcinoma želuca dobila u februaru, nakon čega su započeli iscrpljujuću borbu sa bolešću, ali i sa sistemom.
– Tada počinje naša borba, ne samo sa bolešću, nego i sa institucijama koje su tvrdile da je ona sposobna za rad. Ona nije mogla hodati, a kamoli raditi – rekao je Muris kroz suze.
Smrt Ajle Delibašić, čije ime sada simbolizuje propuste u sistemu, pokrenula je lavinu reakcija na društvenim mrežama i u javnosti, gdje mnogi zahtijevaju detaljnu istragu i odgovornost onih koji su donijeli ovu odluku. Izostanak ljudskosti i osnovne empatije u administrativnim procedurama ponovo je u fokusu – ovaj put s tragičnim ishodom.
