Globalna ekonomija već godinama ne funkcioniše u uslovima stabilnih i lako predvidivih cijena, kakvi su obilježili period nakon finansijske krize 2008. godine. Inflacija, energetski šokovi i geopolitičke krize sve više postaju stalna pozadina ekonomskog života, zbog čega rast cijena više nije samo prolazna pojava, već proces koji se postepeno ugrađuje u privredni sistem.
Na takve trendove upozoravaju i ekonomski analitičari, koji smatraju da inflacija u Evropi i na prostoru Balkana više nije samo posljedica kratkoročnih poremećaja, već dugoročan i strukturni problem. Prema njihovim ocjenama, uzroci se ne nalaze samo u energetskim krizama, nego i u višegodišnjoj politici jeftinog novca, niskim kamatnim stopama, velikom zaduživanju država i slabljenju konkurentnosti evropske industrije.
Poseban pritisak dolazi sa energetskih tržišta. Cijena nafte stabilizovala se na visokom nivou, a sve češće se upozorava da bi skuplja energija mogla postati nova dugoročna realnost. Takva kretanja direktno utiču na cijene goriva, transporta, hrane i usluga, a posebno pogađaju zemlje koje su zavisne od uvoza energenata.
Prema podacima koji se navode u ekonomskim analizama, cijene goriva u Evropskoj uniji bilježe snažan rast, dok je dizel u pojedinim državama dostigao izuzetno visoke iznose. U pojedinim dijelovima Evrope cijene goriva, preračunate u konvertibilne marke, kreću se i do oko 4,50 KM po litru.
BiH je u takvim okolnostima posebno osjetljiva, jer uvozi gorivo i značajan dio osnovnih životnih namirnica. Svaki rast cijene nafte na svjetskom tržištu brzo se prenosi na domaće tržište, prije svega kroz skuplji transport, poljoprivrednu proizvodnju, građevinarstvo i distribuciju hrane.
Najveći problem za građane predstavlja činjenica da skuplje gorivo u praksi vrlo brzo znači i skuplju hranu. Troškovi prevoza, proizvodnje i distribucije ulaze u konačnu cijenu proizvoda, zbog čega poskupljenja postepeno zahvataju gotovo sve oblasti svakodnevnog života.
Ekonomisti sve češće govore o takozvanoj „ljepljivoj inflaciji“, odnosno pojavi da se cijene, nakon što porastu, više ne vraćaju na prethodne nivoe. To znači da potrošači ne moraju uvijek osjetiti nagli cjenovni šok, ali kroz duži period gube kupovnu moć zbog stalnog i postepenog rasta troškova života.
Posebno zabrinjava rast cijena osnovnih namirnica. Meso, mliječni proizvodi, žitarice i drugi proizvodi sve češće bilježe umjeren, ali uporan rast cijena, bez jasnih znakova da bi se tržište moglo vratiti na nivoe iz prethodne decenije. Na to dodatno utiču poremećaji u lancima snabdijevanja, klimatski rizici i rast troškova poljoprivredne proizvodnje.
Ukoliko se cijene energenata zadrže na povišenom nivou, Evropa i BiH mogle bi ući u period u kojem hrana i druge osnovne potrebe ostaju trajno skuplje. Umjesto ranijeg ciklusa u kojem cijene porastu pa se djelimično smire, sve više se formira nova polazna tačka sa višim troškovima života.
Za BiH to predstavlja dodatni izazov, jer su plate niže nego u zemljama Evropske unije, a domaćinstva znatan dio prihoda već troše na hranu, energiju i osnovne potrebe. Zbog toga i manji rast cijena ima mnogo jači udar na životni standard građana.
Evropska centralna banka može uticati na potrošnju i kamatne stope, ali ne može direktno kontrolisati globalne cijene nafte, energenata i hrane. Upravo zbog toga, domet monetarne politike ostaje ograničen kada se inflacija prenosi kroz uvozne cijene i međunarodne poremećaje.
Sve više pokazatelja upućuje na to da Evropa ulazi u period sporijeg ekonomskog rasta i viših troškova života. Za BiH, kao malu i uvozno zavisnu ekonomiju, ti pritisci mogli bi biti još izraženiji.
Ključno pitanje više nije samo da li će se inflacija vratiti na ranije nivoe, već kako će se građani, privreda i država prilagoditi novom ekonomskom okruženju u kojem su više cijene postale dio svakodnevice.
