Deveti maj, Dan pobjede nad fašizmom i nacizmom, jedan je od najvažnijih datuma u istoriji savremene Evrope. Tog dana 1945. godine potvrđen je slom nacističke Njemačke i kraj najrazornijeg rata koji je čovječanstvo do tada zapamtilo. Za narode koji su prošli kroz okupaciju, logore, masovna stradanja i razaranja, ovaj datum nije samo istorijska godišnjica, već trajna opomena da se zlo nikada ne smije potcijeniti, zaboraviti niti relativizovati.
Za srpski narod, 9. maj ima posebno duboko značenje. U Drugom svjetskom ratu Srbi su, na prostoru tadašnje Jugoslavije, podnijeli ogromnu žrtvu. Bili su izloženi okupatorskom teroru, masovnim odmazdama, logorima, pokoljima i genocidnoj politici Nezavisne Države Hrvatske. Stradanja u Jasenovcu, Jadovnu, Prebilovcima, Garavicama, Drakuliću, Motikama, Šargovcu, Mrkonjić Gradu, Jajcu, Šipovu i brojnim drugim mjestima ostala su kao bolna svjedočanstva vremena u kojem je čitav jedan narod bio označen za progon, pokrštavanje, protjerivanje i uništenje.
Prema procjenama koje se vezuju za istraživanja Muzeja žrtava genocida u Beogradu, u Drugom svjetskom ratu na prostoru tadašnje Jugoslavije stradalo je oko 530.000 Srba, računajući civilne i vojne žrtve. Iza te velike brojke ne stoji samo statistika, već imena, porodice, sela, djeca, žene, starci, borci i čitave zajednice koje su nestajale u zločinima počinjenim i na frontovima i daleko od njih.
U vremenu kada se u javnom prostoru sve češće mogu čuti poruke iz Hrvatske i zapadne Hercegovine, koje relativizuju zločine, umanjuju srpske žrtve ili pokušavaju da rehabilituju simbole i ideologije poražene 1945. godine, podsjećanje na istorijsku istinu postaje još važnije. Posebno zabrinjavaju pojave u kojima se ustaška ikonografija, pokliči i pjesme pokušavaju predstaviti kao dio zabave, folklora ili patriotskog izraza. Koncerti i javni nastupi na kojima se tolerišu ili otvoreno promovišu poruke povezane sa ustaškim nasljeđem ne mogu biti posmatrani kao bezazlena kulturna pojava, jer takvi simboli za srpski narod znače sjećanje na genocid, logore i masovne grobnice.
Jednako je važno ukazati i na sarajevske pokušaje da se genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu potisne, umanji ili prikaže kao sporedna istorijska tema u odnosu na bošnjačke žrtve iz posljednjeg rata. Relativizacija može dolaziti iz različitih političkih, ideoloških i radikalnih krugova, ali njen krajnji rezultat je uvijek isti: udaljavanje društva od istine, ponižavanje žrtava i stvaranje prostora da se stare mržnje vrate u novom obliku. Zato kultura sjećanja ne smije biti prepuštena slučajnosti, dnevnoj politici ili tuđim tumačenjima.
Velika srpska žrtva iz Drugog svjetskog rata ne treba da bude izvor mržnje, ali mora biti putokaz i opomena. Putokaz da se sloboda čuva odgovornošću, znanjem i dostojanstvom. Opomena da narod koji zaboravi svoje stradalnike postaje ranjiv pred novim oblicima istorijskog falsifikovanja. Sjećanje na žrtve nije poziv na osvetu, već na istinu, ozbiljnost i moralnu jasnoću.
Dan pobjede nad fašizmom i nacizmom zato nas obavezuje da govorimo i o pobjedi i o stradanju. Da poštujemo one koji su se borili protiv okupatora, ali i da se poklonimo sjenima onih koji su nevino ubijeni samo zato što su bili Srbi, pravoslavci, Jevreji, Romi ili protivnici zločinačkih režima. U toj istini nema mjesta za trijumfalizam, ali nema mjesta ni za ćutanje.
Deveti maj nije samo datum iz prošlosti. On je mjera našeg odnosa prema sadašnjosti. Ako danas prepoznajemo i osuđujemo fašizam i nacizam, onda moramo jasno prepoznati i njihove savremene oblike: veličanje poraženih ideologija, relativizaciju genocida, ruganje žrtvama i pokušaje da se zločinci predstave kao heroji.
Zato je dužnost društva da njeguje kulturu pamćenja, da mladim generacijama govori istinu o Drugom svjetskom ratu i da ne dozvoli da velika srpska žrtva bude izbrisana iz javnog sjećanja. Sloboda koja je dočekana 1945. godine plaćena je životima stotina hiljada ljudi. Ta žrtva nas obavezuje da budemo dostojni mira, ali i dovoljno budni da nikada više ne dozvolimo da zlo bude predstavljeno kao pjesma, simbol ili politička poruka.
