Najave da će izbori 2026. godine u Bosni i Hercegovini biti sprovedeni uz upotrebu savremenih tehnologija, uključujući optičke skenere i biometrijsku identifikaciju birača, i dalje izazivaju brojne nedoumice u javnosti, ali i među nadležnim institucijama, koje još nisu ponudile konkretna rješenja ni odgovore na ključna pitanja.
Uprkos političkim kontroverzama i protivljenju iz Republike Srpske, visoki predstavnik Kristijan Šmit prošle godine je, koristeći bonska ovlaštenja, nametnuo izmjene Izbornog zakona koje omogućavaju upotrebu novih tehnologija na biračkim mjestima. Prvi test realizovan je kroz pilot-projekte na prošlogodišnjim izborima, a očekivanja su da se već 2026. uvedu skeneri i digitalni sistemi širom zemlje.
Međutim, iz Centralne izborne komisije BiH upozoravaju da je proces kasno pokrenut i da je svaki naredni korak ozbiljno vremenski ograničen. Prema njihovoj procjeni, za nabavku i implementaciju potrebne opreme – 6.000 uređaja za verifikaciju birača i isto toliko skenera – neophodno je 112,5 miliona konvertibilnih maraka. Taj novac, prema Šmitovoj odluci, trebalo bi da bude obezbijeđen iz sredstava Centralne banke BiH, iako još nije poznato ni gdje će oprema biti nabavljena, ni da li je tržište uopšte analizirano.
Zabrinutost dijeli i ministar finansija i trezora BiH Srđan Amidžić, koji smatra da je gotovo nemoguće u predviđenom roku sprovesti javnu nabavku takvog obima, pronaći adekvatnog dobavljača i blagovremeno rasporediti opremu. Posebno, kako ističe, ako skeneri još nisu proizvedeni, što bi otvorilo prostor za sumnje u transparentnost postupka.
Dok se spekuliše o političkoj pozadini odluka i mogućim tehničkim problemima, u CIK-u najavljuju formiranje posebnih timova, konsultacije s relevantnim institucijama i pripremu detaljnog akcionog plana. Ipak, uz ovakav tempo i ograničen budžet, ostaje nejasno da li će najavljene promjene biti provedene kako je planirano – ili će izborna reforma ponovo ostati samo ambiciozna ideja bez konkretne realizacije.
