Maj mjesec, posebno za Srbe koji su protjerani iz zapadne Slavonije tokom hrvatske vojne operacije „Bljesak“ od 1. do 3. maja 1995. godine, nosi dubok osjećaj tuge, sjećanja i dostojanstvene borbe za očuvanje identiteta. Ove godine, širom mjesta u kojima su ostali da žive ili se povremeno vraćaju, obilježava se 30 godina od jednog od najtežih trenutaka novije istorije srpskog naroda u Hrvatskoj.
Prije rata, u više opština zapadne Slavonije živjelo je oko 120.000 Srba. Danas ih je svega oko 16.000. Iako malobrojni, oni se, kako ističe Nikola Ivanović, dožupan požeško-slavonske županije, bore da sačuvaju srpski jezik, pismo, kulturu i vjeru. Njihova borba nije samo simbolična – ona se vodi svakodnevno, tiho, ali odlučno, u selima, školama, kulturnim centrima i u institucijama.
– Najvažnije je da živimo u miru. Srba je sada neuporedivo manje nego prije rata, ali smo organizovani i aktivni. Imamo Vijeća srpske nacionalne manjine u opštinama i gradovima, a prisutni smo i u političkom životu kroz dožupane, dogradonačelnike i odbornike – kaže Ivanović za “Nezavisne novine”.
Prema njegovim riječima, situaciju dodatno otežava činjenica da je popis stanovništva iz 2021. godine pokazao drastičan pad broja Srba, što će rezultirati gubitkom pojedinih političkih funkcija u 2025. godini.
– Izgubićemo dva dožupana i više funkcija, što će dodatno oslabiti naš politički uticaj – navodi Ivanović.
Uprkos demografskom padu, napori da se sačuva kulturni i duhovni život zajednice ne jenjavaju. Poseban značaj ima angažovanje Srpskog narodnog vijeća i SKD „Prosvjeta“, čiji je pododbor obnovljen još 1995. godine, neposredno nakon „Bljeska“.
– Tada nas je ostalo jako malo, ali smo imali volje i snage da obnovimo rad. Danas, iako smo uglavnom stariji, imamo sve više djece uključene u vannastavne aktivnosti, koje provodimo kroz ‘Program plus’ u Srpskoj kući u Pakracu. Djeca uče o jeziku, vjeri, folkloru i kulturi – ističe Ivanović.
U osnovnim školama u Pakracu i Lipiku, dva časa sedmično posvećena su srpskom jeziku, ćirilici i vjeronauci. Istovremeno, Srpska kuća nudi pravnu pomoć, kulturne sadržaje i prostor za čuvanje etnografskog nasljeđa.
– Čuvamo i nematerijalnu baštinu – krivo kolo, taraban, pjesme iz ovih krajeva. U selima gdje nema crkava, postoje crkvišta, a ona su za nas sveta mjesta – dodaje Ivanović.
Međutim, izazovi su brojni. Više od 40 srpskih sela je potpuno prazno ili broji tek po dvoje, troje stanovnika. Infrastruktura je loša, putevi zapušteni, a osnovne usluge poput struje i vode su luksuz, iako je u posljednje tri godine struja vraćena u neka od tih mjesta.
– Stalno ukazujemo na potrebu da se i ta sela civilizacijski urede. To je pitanje ljudskog dostojanstva – poručuje Ivanović.
Uprkos svim naporima na očuvanju identiteta, nedavni zakonski potezi u Hrvatskoj dodatno su uznemirili srpsku zajednicu. Prema riječima Krsta Žarkovića, novim Zakonom o grobljima, izvršeno je, kako kaže, „posljednje etničko čišćenje Srba“.
– Ako je spomenik postavljen poslije 1990. godine, a sadržaj na njemu ‘vrijeđa hrvatski narod’, mora biti uklonjen ili se plaća kazna od 5.000 evra. A šta tačno vrijeđa, niko ne zna objasniti. Na nekima piše ćirilicom da su poginuli u građanskom ratu, i to je, izgleda, sporno – objašnjava Žarković.
Zbog ovog zakona, kaže, brojni Srbi su primorani da uklanjaju nadgrobne ploče, a mnogi to jednostavno ne mogu da priušte.
– Time je porušena i posljednja nada za povratak i normalan život. Bez prava na sećanje, bez prava na jezik, bez prava na grobove – teško je govoriti o pomirenju – zaključuje on.
Uprkos svemu, Srbi u zapadnoj Slavoniji nastavljaju da žive, rade i okupljaju se. Organizuju proslave Božića, Svetog Save, Malu Gospojinu, književne večeri, izložbe i akademije. Sarađuju sa eparhijom slavonskom, kulturnim ustanovama iz Republike Srpske i dijaspore.
– Trudimo se da vratimo duh prošlih vremena, da ne zaboravimo ko smo. U tome nas niko ne može zaustaviti – poručuje na kraju Nikola Ivanović, čovjek koji već decenijama ne odustaje od borbe za dostojanstvo i opstanak srpskog naroda u zapadnoj Slavoniji.
