Banjaluka, nekada prepoznata po zelenilu, kulturnom životu i uređenim ulicama, danas sve više liči na neuspjeli eksperiment u kojem se vlast igra stvarnošću. Nakon četiri godine na čelu grada, Draško Stanivuković, najmlađi gradonačelnik u istoriji Banjaluke, ponovo je dobio povjerenje birača. Međutim, za mnoge građane, to povjerenje se sve češće pretvara u razočaranje.
Simbolična slika trenutnog stanja dogodila se juče – ogromno drvo srušilo se u centru grada, oštetilo automobile, srećom ne i prolaznike. Nije prvi put. U posljednjih godinu dana slične scene ponavljale su se pet puta u istoj aleji. Obnova drvoreda? Najavljivana, planirana, zaboravljena.
Za to vrijeme, gradska uprava promoviše nove “parkove”, u stvarnosti betonirane plohe sa po nekoliko mladih stabala, više nalik dekoraciji nego javnim zelenim površinama. “To nije park, to je pozornica za performanse”, kaže odbornica Dijana Ješić, bivša bliska saradnica gradonačelnika. Napustila je PDP, sada djeluje kroz Narodni front i tvrdi da je gradska administracija od suštine napravila kulisu.
Javna higijena je posebna priča. Gradske ulice rijetko se peru, košenje zelenih površina je sporadično, a kontejneri su često prepunjeni. “Banjaluka nikad nije bila prljavija”, kažu mnogi sugrađani. Gradonačelnik čas tvrdi da nema novca za te stavke, čas da je morao platiti ličnu higijenu. “Neka se dogovori sam sa sobom ima li para ili nema”, poručuje Ješićeva.
Politička analitičarka Tanja Topić kaže da se Banjaluka pretvara u grad gdje građani sami rješavaju probleme koje bi trebalo da rješava vlast. “Snaga djela” je, kaže, samo prazna fraza, dok se u praksi ulice zatrpavaju smećem, stabla prijete prolaznicima, a snijeg parališe saobraćaj.
Sindikalni glas sve je oštriji. Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave RS, opisuje sadašnju upravu kao “grupu mladića koji se igraju gradom kao igračkom”. Nedostatak grijanja, smeće koje preplavljuje ulice, kašnjenje subvencija za djecu u privatnim vrtićima – sve to pokazuje, kaže Marić, da je grad zapostavljen. “Bojim se da nas uskoro čekaju i redukcije vode.”
Marić podsjeća i na slučaj otkaza sindikalcu koji je, zbog javne kritike gradonačelnika, bez ikakvog postupka ostao bez posla nakon 20 godina rada u Gradskoj upravi. Istovremeno, tvrdi Marić, “žuti” sindikat blizak vlastima uživa povlastice, a njegov predsjednik je među najplaćenijim radnicima u javnom sektoru.
Banjaluka, kažu građani, ne traži čuda. Traži red. A umjesto reda, dobila je predstavu – bez kraja i bez publike koja više želi da gleda.
