Poljoprivrednici u Semberiji suočavaju se s novim udarcem – nakon sušne godine i problema s prinosima stočne hrane, sada moraju bacati litre mlijeka zbog prisustva kancerogenog aflatoksina. Ova situacija ne samo da prijeti njihovoj egzistenciji, već i uzdrmava povjerenje potrošača u sigurnost domaćih mliječnih proizvoda.
Kako su izvijestili nadležni organi i mediji, kontaminacija mlijeka rezultat je lošeg kvaliteta stočne hrane, koja je zbog suše postala podložna razvoju toksičnih plijesni. Upravo te plijesni proizvode aflatoksin, supstancu koja u povećanim koncentracijama može imati ozbiljne zdravstvene posljedice, uključujući i povećan rizik od nastanka raka.
Ekonomski udar na farmere
Poljoprivrednici su primorani da uništavaju velike količine mlijeka, čime trpe ogromne finansijske gubitke. Istovremeno, suočeni su s dodatnim troškovima, jer su prinuđeni da nabavljaju sigurniju, ali skuplju stočnu hranu. Bez adekvatne pomoći države i hitnih intervencija, mnoge farme mogle bi biti zatvorene, što bi dugoročno moglo destabilizovati domaću proizvodnju mlijeka.
„Situacija je katastrofalna. Ne samo da gubimo mlijeko, već moramo ulagati u hranu koja je van naših mogućnosti. Ako se nešto hitno ne preduzme, bićemo primorani da ugasimo proizvodnju“, upozorava jedan od farmera iz Semberije.
Potrošači u strahu: Ko garantuje bezbjednost mlijeka?
Pored farmera, na udaru su i potrošači. Vijesti o prisustvu aflatoksina u mlijeku izazvale su zabrinutost među građanima, jer se postavlja pitanje – koliko su stroge kontrole i može li se garantovati da proizvodi na tržištu ne sadrže ovu opasnu supstancu?
Stručnjaci insistiraju na hitnim mjerama – od pooštravanja kontrole stočne hrane, preko rigoroznijih testiranja mlijeka, do pružanja pomoći poljoprivrednicima kako bi se spriječila dalja kontaminacija.
Ko je odgovoran?
Ova kriza otvara i pitanje odgovornosti institucija. Zašto nije bilo ranijih upozorenja i sistemskih mjera koje bi spriječile ovakvu situaciju? Da li se tek sada reaguje, kada je šteta već nanesena?
Poljoprivrednici apeluju na nadležne da im pruže hitnu podršku, kako bi izbjegli kolaps sektora. Ako država ne interveniše, ne samo da će mlijeko i dalje završavati u odvodu, već bi dugoročne posljedice mogle biti još teže – gubitak domaće proizvodnje i povećana zavisnost od uvoza mliječnih proizvoda.
Kriza s aflatoksinom još jednom pokazuje koliko je domaća poljoprivreda izložena rizicima i koliko je neophodno sistemsko rješavanje problema, umjesto gašenja požara tek kad šteta postane nemjerljiva.
