Andrija Jašo Gajić, dugogodišnji nastavnik muzičkog vaspitanja, majstor trube, strastveni ribolovac i čovjek velikog srca, preminuo je u 87. godini života, ostavivši neizbrisiv trag u životima svojih sugrađana i prijatelja prirode.
Jašo je bio više od muzičara – bio je simbol radosti, topline i zajedništva. Njegova truba pratila je brojne generacije kroz slavlja, pjesme i nezaboravne trenutke, dok je njegov osmijeh uljepšavao svaku priliku. Pjesme poput “Marina” i “Moja mala nema mane” u njegovom izvođenju bile su neizostavan dio svakog veselja.
Ljubav prema rijeci Plivi bila je posebna priča. U njenim dubinama i mirnim tokovima, Jašo je nalazio mir, inspiraciju i snagu. Njegove ribarske priče bile su legendarne, ispunjene šalom, mudrošću i ljubavlju prema prirodi.
Odlaskom Jaše, Šipovo je izgubilo jednu od svojih legendi, ali ostale su uspomene – na zvuke trube koji su grijali dušu, na šale koje su budile smijeh, i na čovjeka koji je živio punim plućima.
